Draga Skolly!
Divno i vrlo ljudski!
Bio bi prvi komentar ove tvoje blog-akcije pomaganja skoliozama.
Uistinu, od srca i iz pete, cestitam na altruizmu i dobroj energiji.
Naravno, i ja spadam u operirane krivudave kraljeznice.
1977. sam godiste, operiran 1995. KBC Salata.
Zivim sasvim normalno, zasad bez ikakvih fizickih poteskoca.
Osim onog sto strucno nazivaju kozmeticka deformacija – ne prestrasna grbavost.
Ha ha ha.
Sjajno je kako se zdrave i duhovite ideje brzo skompaju i skuze. Jucer sam na bazenu sreo curu i decka koji su priznali kako i oni plivaju zbog loseg drzanja i skolioze. Odmah mi je palo na pamet kako treba osnovati drustvo skolioticara. Everybody, join the club.
Zapoceli smo dobro poznatu pricu: lose drzanje, strahovi, kompleksi, pubertet, grba, prsa, rebra, struk... stupnjevi krivulje... platinasta sipka. Strahovi i kompleksi sasvim simpaticno povezuju ljude; zakljucili smo kako kriva kraljeznica predstavlja isto sto i klempave usi, dugi nos, sest prstica na nogama, malverzacije u privatizaciji ...
Ukratko:
u mom realnom, anti-cyber zivotu u 99.9 posto slucajeva prezirem virtualni svijet igrica, blind dateova, traceva, foruma, postova, nickova, mobitela, chatova, pa i blogova. Medjutim, ovaj skolioza-blog je vrlo koristan. Stoga, ako nekoga moze ohrabriti ili oraspoloziti nekoliko rijeci iz mog iskustva bio bih presretan.
Ukoliko imate skoliozu to vam nije najgore sto vam se moze dogoditi u zivotu. Naprimjer zaglavis se u liftu i nisi sam: imas grbu pored sebe. Ili u tramvaju ti ljudi zapinju o ledja i misle kako spadas u "ovu danasnju neljubaznu mladez". Naravno, nekad je to tezak kompleks i oduzima puno energije i otvara beskonacne nesigurnosti, ali stvari treba pogledati u oci. I to je to!!!
Moj slucaj je bio lagan pa vam ne mogu ispricati neku herojsku epopeju, no svakako treba snage i volje, suprotstaviti se skoliozi i hrabro odlaziti na vjezbe ili cak i na operaciju. Sve ovisi od slucaja do slucaja.
Sjecam se da sam u pubertetu, a to se iskreno ponekad dogodi i sad, strepio hoce li me neka cura pitati o ledjima, lopatici i slicno, hoce li pasti u nesvjest, tko ce me uzeti takvog... No covjek se na sebe nauci. Bitno je odrzati zdravlje, jer skolioza moze dovesti do gadnih fizickih poteskoca - dakle zdravstvenih. Ljubav je stvar energije duha, a ne mesa. Ali bio bih neiskren da ne priznam koliko taj kompleks ruje iznutra, posebno mladu,
neizgradjenu osobu. Ali onda to shvatis kao izazov. Nakon toga su dosle djevojke, ljubav, zivot bez trtarenja. S nama na odjelu u bolnici cesto su lezala djeca od 5-6 godina s operiranim kukovima, sipkama u rukama i nogama zajedno. Pa kad vidis njihovu upornost i hrabrost ne pada ti na pamet nikakav Quasimodo i kukanje.
Takodjer, dobro poznajem neke osobe s posebnim potrebama ili sto ljudi kazu invalide, koji rasturaju vlastiti zivot usprkos svom nedostatku i validni su sto na kvadrat.
Stoga svi vi klinci, pogledajte komplekse u oci, hvataj se bazena, korektivne gimnastike i redovitih pregleda, a ukoliko je potrebna operacija, onda i to. Vec sam rekao, moj slucaj je prosao posve bezbolno. Zdravlje me dobro sluzi pa se rekreativno bavim npr. i planinarstvom. Cesto zaboravim na sipku i operaciju. Ne! Sipka ne svira na aerodromskim carinama!
Dalje vas ne bih zamarao. Skolly je obradila sve teme i pitanja, a i osobe svjeze operirane mogu vam objasniti ostale sitnice.
Ono najvaznije je: pogledati svemu u oci, biti hrabar i uporan.
A sad vi možda možete pomoći meni:
Zna li netko gdje se u Zagrebu ili Hrvatskoj ili Austriji moze napraviti MR (magnetska rezonancija) operirane kraljeznice u kojoj se dakle nalazi platinasta sipka? Cijena? Termin? Preko zdravstvenog ili kod privatnog lijecnika?
Pozdrav Marin
Post je objavljen 09.01.2008. u 22:24 sati.