skolioza

obećanje ludom radovanje

konačno dođe ljeto. sretna sam. toliko da mi se ne da pisati.
danas sam imala par susreta s radnim svijetom i bilo mi je smiješno kako se ljudi živciraju zbog sitnica, kako su nabrijani i uvrnuti i brzo pričaju i djeluju kao na drogama. (zar sam i ja tako psihotična na poslu?) sve to zbog glupog stresa. sve samo da si možemo kupiti što skuplju odjeću. ili preživjeti. jedno te isto, realno.

uglavnom, na dan moje godišnjice operacije morala sam poslom u zadar. svo ovo vrijeme sam očekivala da će to biti poseban dan, ali ništa se nije dogodilo - bilo mi je posve svejedno nekako. pokušala sam se prisjetiti dana pred operaciju, kad sam čitala ritin komentar koji mi je u konačnici pomogao da se odlučim, da odem na operaciju, zatim dana poslije, boravka u bolnici, mame koja me držala za ruku, prijateljica i prijatelja koji su me posjećivali. imam čak i neke snimke iz bolnice koje su mi presmiješne jer ih se ja naravno ne sjećam.

ali, na dan jubileja morala sam raditi. sve se okretalo oko organizacije, obavljanja zadataka i grupne dinamike. motiviraj jedne, smiri druge, nemoj se zamjeriti s trećima, pusti budale. moja mantra.
sve se naravno dobro završilo, čak smo se tih par dana u Zadru uspjeli okupati. moja šipka je kao i uvijek vjerno virila. a šta sad?

stalno susrećem ljude koji se žale na to kako je život težak i kako je negdje drugdje trava zelenija i kako je situacija bolja. to su ljudi koji kradu - moje vrijeme, moje emocije, moj trud, moje novce. ili oni koji ko fol nisu čuli za princip recipročnosti. obećanje ludom radovanje. koliko vremena treba za reći hvala?

Ne raspravljam više s njima. kad su tako potkupljivi i predvidljivi. daš im ono malo što prose - bilo da je vrijeme, informacija, ili nešto drugo. Čovjek bi mislio da im popuštam u nekom bolesnom napadu UBER morala. NE. popuštam zato što mi se ne da raspravljati. popuštam zbog lijenosti i egoizma.

Nemas pojma koliko mi je bilo lakse kada si mi odgovorila na moj mail...toliko si me 'podignula'. Do tvojeg odgovora, sama pomisao na moju skoliozu ili kada bih nekome pocela pricati o tome kako bi trebala ici na operaciju, ja sam samo plakala, jednostavno nisam imala snage pricati o tome....samo sam mislila na negativne stvari....A ZAHVALJUJUCI TVOME BLOGU, TEBI....JA SADA NA SVOJU SKOLIOZU GLEDAM POZITIVNO.....i savjeti drugih djevojaka koje komentiraju tvoje postove mi jaaaako puno pomazu !!! Da,i odmah nakon sto sam prvi puta citala tvoj blog, narucila sam se kod dr.Kovaca :-) ,tako da u 10.mj idem na kontrolu !

E da,drugi koji citaju sada ovo ne znaju moju pricu o skoliozi,pa u kratko: Sada mi je 20god, a skolioza mi je primjecena negdje u 5.raz osnovne !Nakon toga krecem na fizikalne terapije! 2001.odlazim na kontrolu kod dr.Marka Pecine,koji mi savjetuje bavljenje SPORTOM BEZ OGRANICENJA ! Nakon toga odlazim na kontrole kod njega na Salatu, dobivam steznik...Na zadnjoj kontroli sam bila 2002.godine ! Skolioza mi prije nije bas previse smetala,grba na desnoj lopatici bi se vidjela samo kada bih se sagnula....nisam redovito vjezbala,niti nosila steznik previse..! Rekla bih da mi se stanje pogorsalo unazad godinu dana ! Sada mi je desna lopatica vidljivo jaca, vidi se i dok normalno stojim......kopca od grudnjaka mi nije na sredini kraljesnice,nego na desnoj lopatici....desna rebra mi vise strse....! Bolova nemam!

Htjela bih vjezbati, mada ne znam STO i KAKO, posto sam vidljivo asimetricna, i mislim da ne bi smjela vjezbati bilo kakve vjezbe bez savjeta nekog fizijatra....Zivim u maloj sredini pa ne vjerujem da u Domu zdravlja na fizijatriji postoje individualne vjezbe, ali morat cu se raspitat ! Je li bio tko na kontroli u Puli kod S.Peharca ???? Cula sam da on uglavnom lijeci sportske ozljede, ali da je isto tako dobar za kraljesnicu !

STVARNO SAM PRESRETNA ZBOG OVOG BLOGA, NE ZNAM STO BIH BEZ NJEGA!!!

Sada jedva cekam 10.mj da odem na kontrolu, mada se i bojim ! Kada razmisljam o operaciji, najvise sto me brine je rizik od paraliziranosti,a i mogucnost neuspjele operacije.......Po prirodi sam jaako ziva i obozavam plesati, a i bavim se plesom, tako da se bojim kako bi operacija utjecala na moj aktivan zivot!!! ! A isto tako me muci sto ce biti kada cu biti trudna, ako necu prije obaviti OP ! Bilo bi super kada bi trudnice sa skoliozom nekako naisle na ovaj blog, pa da cujemo malo njihova iskustva !

Pada mi na pamet kako bi bilo super poslati nekakav tekst o skoliozi, recimo u 24 sata, da se taj problem priblizi siroj javnosti ! Ili recimo, steta sto nema vise na RTLu novih emisija Sanje, mislim da bi bilo super da se o skolizi nesto kaze u toj emisiji koja je dosta gledana.... No dobro...! jos cu jednom reci :), kako sam ti ZAHVALNA NA OVOME BLOGU, SVAKA TI CAST !!!

Pozdrav svima!

UPLASENA



dragi moji, dugujem vam post o godišnjici moje operacije i o jedan post o kukanju. ako postoji nešto što nikako ne mogu podnijeti onda je to kukanje, gunđanje, jadikanje: situacija je takva, grozna, šta se može, jadni smo i bijedni i okolnosti su užasne. MRZIM.TO. nagradno pitanje za vas: je li se ijedan problem ikad riješio kukanjem???

PS. malo sam putovala, pa mi je opet ispala šipka. sad sam doma i nadam se da će nekako splasnuti.