Skinny. Thin. Bones
subota, 25.07.2009.
3. dan :)
 Uuuuu danas je bio dobar dan. Definitivno najbolji dan od svih do sada otkako traje 'dijeta' (ne volim tu riječ i uvjerena sam da moj REŽIM prehrane nije nikakva dijeta). Ručala sam mahune, za koje mislim da nemaju puno kalorija i poslije ručka kuglu sladoleda. Ne, nije mi žao za tu kuglu uopće. Trebalo mi je nešto takvo, slatko i osvježavajuće. Ono što mi je uljepšalo dan je frendica. Frendica kod koje mi je uvijek smetalo to što nema dlake na jeziku, i koja će ti reći samo istinu kakva god bila. No, s vremenom sam se na to navikla i to mi je postala velika vrlina kod nje, pogotovo zato što sam znala da nikad nikome nije govorila iza leđa, već im sve odmah rekla u facu. Neke je i nesvjesno povrijedila, ali eto... Takva je. No, ono što je danas rekla mi je tako uljepšalo dan. Rekla je ''Jebote što si ti smršavila, daj i mene nekad zovi na to trčanje. Pogledaj si ruke, bolesno su mršave.'' - i uhvatila me za zapešće ruke, uspoređujući veličinu svog zapešća s mojim.  To mi je toliko laskalo, iako mi je ruke usporedila s bolesnim lol. To me držalo cijeli dan, i imala sam ogromnu motivaciju za vježbanjem. Što je još jedan od razloga zašto je ovaj dan najbolji do sada. Trčala sam 2 puta, ujutro i navečer i navježbala se kod kuće samo tako. Prvi puta sam pokušala onu foru sa kuhinjskom folijom, običnom prozirnom. Omotala sam se oko noga i trčala na mjestu dobrih 15 minuta bez stajanja. I mogu reći da su folije bile mokre mokre kad sam ih skinila, a u nogama osjetila onaj predivni umor. Možda vam se 15 minuta čini malo, ali meni je za početak dovoljno. S vremenom ću povećavati trajanje i intenzitet. Uz to sam još radila čučnjeve s utezima i trbušnjake. A upravo sam završila i sa preskakanjem užeta nekih 10-ak minuta.  Umorih se ko idiot, ali sad imam onaj predivni osjećaj u sebi, koji mi govori 'svaka čast što nisi odustala na samom početku današnjeg vježbanja'. Taj osjećaj me drži svaki put kad vježbam i pomislim da stanem. I mogu priznati da nisam nikad do sada stala. Još jedna stvar koja mi je oduzela vremena danas je - film o ani. Dok sam čekala da mi se skine još jedna sezona serije, švrljala sam po netu tražeći neki dobat film o ani. I iz liste filmova koje su neki ljudi preporučili na netu, odabrala sam 'For The Love Of Nancy'. Taman krenem pogledati trailer na YT-u, kad ono - pronađem cijeli film za gledanje! Woohoo! Nisam morala čekati cijelu večer da mi ga skine, već sam odmah krenila s gledanjem. Ako vas zanima, možete ga početi gledati ovdje - PART 1. Kad završite sa prvim dijelom, odite na drugi itd. Traje sat i pol. Film je odličan, definitivno nećete misliti na hranu tijekom filma, nit ćete imati apetita. Samo ćete misliti kako biste trebali više vježbati. Jer Božićna scena kad sam vidjela tu glumicu u nekoj crnoj haljini je p.r.e.d.i.v.n.a. Film naravno nosi poruku da je anoreksija loša (mislim... nisam to trebala ni reć lol), ali mene je fascinirao. Nema dosadnih scena, sve samo što Nancy radi, jede i vježba kako bi smšavila. I kako njezina obitelj reagira na to. Ako mislite da će vas uhvatiti neki binge, odmah uključite film, proći će vam sat i pol vremena samo tako brzo, a i uz to će vam proći i želja za bingeom. Hvala vam svima kojima se da čitati moji postovi lol. Ovaj je malo duži, to se ispričavam :D Kisses      |
- 00:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Veljača 2010 (1) Siječanj 2010 (4) Kolovoz 2009 (5) Srpanj 2009 (24) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
  - The difference between want and need is self control. - I don't take the first little bite; I don't begin. I have no problem. - Don't give up what you want most for what you want at the moment. - That food looks good. But I will look better. - Of course it's hard. If it was easy then everybody would do it. It's the hard that makes it great. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
