Sveta Lucija iz Siracuze
13. PROSINAC
Do današnjeg dana živi legenda o svetoj Luciji.
Kult ovog blagdana sa svojim raznolikim običajima i
ritualima što ga prate, datira iz predkršćanskog vremena
(Lutzelfrau,Berta, Crna Luce) do kršćanske sv.Lucije,
nositeljice svijetla.
Kršćanski je kult proizveo tisuće crkvi i kapelica diljem
Europe.
Benediktinci su u Jurandvoru, na otoku Krku osnovali
crkvu sv.Lucije 1070.
To je ista ona crkva gdje je pronađena slavna
Bašćanska ploča 1851.-najstariji dokument hrvatske književnosti.
Djevojka Lucija je stvarno živjela u Sirakuzi na Siciliji.
Godine 304.je mučenički umrla, kada je u Cataniji, na grobu sv Agate
molila i tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Odbila je bogatog
poganskog prosca i taj joj se osvetio, prijavio je i tražio da je odvedu
u javnu kuću. Ona se opirala, bace je na lomaču i polijevaju vrućem
uljem, ali joj ništa nije naudilo. Tad joj krvnik mačem probode grlo,
i takvih slika ima u nekim crkvama i knjigama.
Prema drugoj legendi je sama Lucija iskopala si oči i poslala na tanjuru
odbijenom proscu-da ga njene oči nikad više ne vide.
Zato je umjetnici prikazuju često kao nebesku ozdraviteljicu očiju.
Mnogobrojni i raznovrsni su običaji i tradicije slavlja ovog blagdana:
Kroz svoju dugu historiju Šveđani slave sv.Luciju na poseban način,
prilagodili su ga novom vremenu. 13.prosinca, rano u jutro jedna
djevojka ili više njih obučena u dugu bijelu haljinu, sa krunom od
gorućih svijeća na glavi i jednom zapaljenom svijećom u ruci pjeva
prelijepu pjesmu Sankta Lucia. Pjevajući serviraju kavu i lussekatter
(specfični kolači za taj dan).
1930.god. je zaključeno da se svake godine za taj dan bira Lucia-
u vrtiću, školi, uredima, poduzecu, turizmu i nacionalna Lucia.
Obično se biraju vrijedne i zaslužne djevojke, i naravno lijepe.
Svuda se širi miris šafrana u lussikatter. Sve je blagdanski svečano.

Sv.Lucija se slavi u mnogim krajevima Evrope, Portugal, Provanca,
Mađarska, naši priobalni krajevi, Karlovac, Đakovo i dr.
Na taj se dan preporučuje ženskom svijetu ne šivati, presti i prati veš.
Negdje je uobičajen post dan ranije. Darivaju se djeca kandiranim voćem,
bademima i orasima.

Proslava u Švedskoj

Darivanje u duge zimske dane i prigodom božicnog slavlja u evropskoj
civilizaciji datira još iz doba rimskih Saturnalija; tad su dječaci nagrađivani
orasima i voćem igrali se i veselili. Postoji zapis o tome u Šibeniku.
Dan sv.Lucije je također zadnji dan da se posadi žito, i da za 12 dana
poraste i ukrasi božični stol. Najraniji je dan za sadnju žita, sv.Barbare 4.
prosinca. Zeleno žito simbolizira plodnost, obilje slavlja.
Običaj datira iz drevne Indije do danas, gdje se slavi kao poticaj rasta I obilja.
Kod nas taj se običaj uklapa u temeljnu ratarevu egzistenciju, građansko
ga društvo prihvatilo kao simbol plodnosti i obilja.
Zeleno žito na tanjuriću i sa svijećom u sredini donosi nam u dom
istinski dah prirode.
A sveta Lucija daje nam nadu u svjetlije dane.


proslava u Švedskoj


Priredila, Slava Božičević
Hvala Slava!