Misli za šansonu
Kad bismo šaptali tiho leptirima
Znali bi oni misao samo moju
Ako još dodam tome i onu tvoju
Začudno bi bilo koliko tog ima
Njišu se na strujanju struna gitare
O Bože koje glazbe za ljudske uši
Kroz arhaične riječi pjesme stare
Onda odjek zvona da bogatstvo duši
Lako je bilo ona vremena stara
Čuješ Brela i nemoj poći šansonu
Vjeruj mi ljubav uvijek čuda stvara
Opet bit će igre šarenih leptira
Bilo je kao po ljubavnom bontonu
Znat ćeš da uvijek za te leut svira
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
tišina - sjećanje na Tina
ovi dani puni su tišine
neizostavna zagrebačka kiša
godišnjica Tina
obavezna čaša vina
razbistrit će um
ujedno bijeg od samoće
natjerat će me da napišem stih
odraz već rečene tišine
bit ću tih
depresivno ono u meni žali se
mrak i svjetlo tamo u Blatu pali se
bit će dobro riječi teku
vino zalije stih
kiša i dalje vani pada
nije valjda da mi osta samo nada
Slika s Neta
Tin Ujevic: Sat kasnih spoznaja
Tko ima hrabrosti još danas da kaže: morat ćete se kajati kada doznate, da ste se varali
i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao
zazor i sramotu?
Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. Propao je ugled propovjedničke nauke
i isposničkoga pepela. Svejedno, kajat ćete se i bit će vam žao onda kada doznate
i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne;
za njih je kratak i čitav ljudski život, a u njima je grozno što obično ne dolaze na vrijeme.
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu
i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne
kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana
da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru,
ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam,
jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari,
dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći.
Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: "Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću..."
Ura istine i kazne će doći. Sve će bito golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani),
ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno
i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu,
ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike
prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih
spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i
bakarne lugove.
Tin, Augustin Josip Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
učitelja sin, rodio se u Vrgorcu i djetinjstvo proveo u Vrgorcu, Imotskom i Makarskoj,
a školovao se u Zagrebu.
Studirao je Književnost i Filozofiju i pisao pjesme i prve objavio 1914. u Hrvatskoj mladoj lirici,
u plejadi mladih pjesnika.
komentiraj (4) * ispiši * #
kad umire ljubav
kad umire ljubav
ima li toga
uvjeriš sebe da je nema
možeš li
ako možeš nije ni lj bilo od ljubavi
privid sreće u proljeće
ruka u ruci
jezero u večer mjesečine
tišinu smijeh nam pokreće
poljubac i eto sreće
danima
godinama držati je treba
zato ne zaboravi
to blago se ne propušta
komentiraj (7) * ispiši * #
sivo i pivo
neću o nijansama u ovom danu
podne kišno i prozor u mome stanu
pogledom mi lutaju sumorne misli
stigli brige jadi pa me lako stisli
natmureni oblak čudno neko vrijeme
na leđa tovari ti godina breme
rad bi da se vrati boja dugin ples
uhvati te tako opravdani bijes
ovakav u sivo vremenski slijed
ne daj danu da u mislima te muči
nije riječ baš o vjetrima i tuči
potraži društvo i nećeš biti blijed
kad pjesnika okupi se društvo veće
bit će pivo manje briga više sreće
komentiraj (6) * ispiši * #
U ODRAZU SVIJEĆE
u odrazu svijeće
uočih te na ekranu
siva subota u čudnome danu
u svijetu tišine sve mine
izgubi se nepovratno
svijeća i trag čudan
u misli pretvaram se uzaludan
zalud tišina
glasovi neki
danas je dan kad i šapat se čuje
u ekranu odsjaj svijeće stoji
tako se i tuga stvori
komentiraj (2) * ispiši * #
sjećanja uz svijeće
sjećanja uz svijeće
jutrom kad se budiš
osvjetljen ti prozor
probuđen i bunovan te tražim
maglovito jutro čuda mi donese
razbacane tragove prikupljam
vratit bi se htjeli
danima u sjeni
vidim one breze
put života crtaju mi
nježnost prije svega
dodiri i misli u sjećanja se stisli
je l to ono što smo htjeli
čovjek navijek nešto želi
vratiti se ne će
ostaju nam svijeće
komentiraj (3) * ispiši * #
