kad umire ljubav
ima li toga
uvjeriš sebe da je nema
možeš li
ako možeš nije ni lj bilo od ljubavi
privid sreće u proljeće
ruka u ruci
jezero u večer mjesečine
tišinu smijeh nam pokreće
poljubac i eto sreće
danima
godinama držati je treba
zato ne zaboravi
to blago se ne propušta