ovi dani puni su tišine
neizostavna zagrebačka kiša
godišnjica Tina
obavezna čaša vina
razbistrit će um
ujedno bijeg od samoće
natjerat će me da napišem stih
odraz već rečene tišine
bit ću tih
depresivno ono u meni žali se
mrak i svjetlo tamo u Blatu pali se
bit će dobro riječi teku
vino zalije stih
kiša i dalje vani pada
nije valjda da mi osta samo nada

Slika s Neta

Tin Ujevic: Sat kasnih spoznaja
Tko ima hrabrosti još danas da kaže: morat ćete se kajati kada doznate, da ste se varali
i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao
zazor i sramotu?
Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. Propao je ugled propovjedničke nauke
i isposničkoga pepela. Svejedno, kajat ćete se i bit će vam žao onda kada doznate
i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne;
za njih je kratak i čitav ljudski život, a u njima je grozno što obično ne dolaze na vrijeme.
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu
i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne
kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana
da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.
Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni proziru,
ili će se prozreti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam,
jer su kasne i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari,
dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći.
Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: "Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću..."
Ura istine i kazne će doći. Sve će bito golo, sve će biti jasno, ali kasno.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani),
ja se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno
i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu,
ali ga nisu slušali.
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge će vikače i istupnike
prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih
spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i
bakarne lugove.


Tin, Augustin Josip Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
učitelja sin, rodio se u Vrgorcu i djetinjstvo proveo u Vrgorcu, Imotskom i Makarskoj,
a školovao se u Zagrebu.
Studirao je Književnost i Filozofiju i pisao pjesme i prve objavio 1914. u Hrvatskoj mladoj lirici,
u plejadi mladih pjesnika.