Malo je svetaca koji su toliko prisutni u narodnim običajima kao sv Nikola.
Svaka zemlja, svaki narod na ovoj planeti ima svoje verzije prikazivanja
ovog najpopularnijeg kršććanskog sveca.
Korijen mita, legendi i prapovijesti sv Nikole sežu do davnih poganskih i
sibirskih plemena.
Veliki autoritet na ovom području istraživanja je engleski profesor Roggan
Taylor. On nas upućuje na mnoga poganska obilježja "Djedice" i korijene
mita nalazi među nekršćanskim plemenima, koja obitavaju u tundrama
sjeveroistočnog Sibira. Njihovi pak običaju sežu u daleko ledeno doba-
pa je naš "Djedica" možda i najstarije mitsko biće.

Prof Taylor povezao je niz okolnosti i običaja tih plemena i današnjih božićnih
i novogodišnjih svetkovina. Ovi Sibirci (Korjaci, Čukči i Kamčadeti)slave
zimu od pamtivjeka.
Centralne figure su imali šamani, čija se složena uloga razvila kasnije u
mistike, travare, liječnike, pjesnike, svečenike, zabavljače. U njihovim
plemenima se posebna pažnja pridavala sobovima jer su u njima imali
personifikaciju Velikog Duha Soba. Za tih svećanosti i ljudi i sobovi su
konzumirali tekućinu od kuhanih gljiva muhara, koje u to zimsko vrijeme
rastu. Muhare imaju halucinogena svojstva. To je spominjao i šveđanin
F.J. Strahlenberg, koji je u Sibiru proveo 12 godina. kao ratni zarobljenik.
Prof.Taylor povezuje to halucinantno stanje u kom se ima osjećaj letenja
i nalazi ishodište "Djedice" koji stiže s neba letećim sanjkama što ih vuku
razigrani sobovi i svi su jako veseli. Odjeća i kapa (sam oblik kape)
odgovara bojama muhare, crvena i bijela. A i danas imamo običaj aranžirati
i kititi bor sa crvenim gljivama.

O sv.Nikolu postoje mnogobrojne legende, koje su se stopile sa božićnom
svetkovinom.
Ime NIKOLA u hrvatski jezik dolazi od latinskog Nicolaus, a izvorno od grčkog
Nikolaus. NIKO-pobjeda Laos- narod.
Ime Nikola su preuzeli mnogi narodi,na pr u Skaninaviji je to Niels ili Nicklas,
negdje Niko, Nike. Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve.

U istočnom se svijetu sv Nikolu najčešce dovodi u vezu s istinitom ličnočnosti
biskupom Nikolausom, rođenom od kršcanskih roditelja iz Myre (danas Demra)
koji je živio u 4.stoljecu i bio suvremenik cara Konstantina Velikog.
Biskup je umro 6.Xll. to se taj datum slavi i dandanas kao njegov dan i kao takav
je uvod u božićne praznike.


Često se prikazuje u biskupskoj odori s štapom i tri vrečice s zlatnicima ili 3 zlatne
kugle, kao sponen na njegovo dobročinsvo.
Prije smrti sav svoj imetak razdijelio je siromasima.
Druga priča govori kako je biskup putovao u Svetu zemlju na hodočašće i na
putu ih uhvatilo nevrijeme. Oluja je ljuljala lađu čas na jednu i čas na drugu stranu.
Narod se počeo plašiti da ce brod potonuti. Biskup se okrenu moru, digne ruke
i zapovijedi da se valovi smire. More se smirilo. Ljudi mu se klanjaju i zahvaljuju.
Tako je postao zaštitnik mornara. Zaštitnik je i male djece.
U zapadnom svijetu je legenda o sv Nikoli vezana za sv Nikolu Tolentinskog
Iz 13.stoljeća , članu reda sv.Augustina. Njemu se pripisuju mnoga čudesa.
Prilikom njegova rođenja u St. Angelo in Pontara preletjela je zvijezda od rodnog
mjesta prema Tolentinu, gdje je i ostao živjeti.
Zato se on često pojavljuje na slikama sa zvijezdom na prsima. Kao znak čistoće
i nevinosti nosi raspelo okićeno ljiljanima, obučen u crni haljetak augistinskog reda.
Zaštitnik je kruha i duša u čistilištu. Slavi se 10.lX u Njemačkoj i dijelu Švicarske.
Švicarski glavni zaštitnik je Sanct Nikolaus iz Fluelia ( 1417-1487).
Njemačka carica Teofano, supruga cara Otona ll u 10.stoljeću jako se zauzela da
sv Nikola bude poznat. Danas se njemačka djeca vesele Der Weichnachtsmann
( Božičnjak ili Bijeli čovjek) koji dijeli darove, a prati ga njegova suprotnost
Knecht Ruprecht, a ponekad Krampus koji dijele šibe zločestoj djeci.
Evropa je kroz povijest poznavala razne nositelje poklona: mali Isus-Kristikindl,
u Francuskoj je to Pere Noel(otac Božic) u Engleskoj Father Christmens,
koji se pokazuje s božikovinom, bršljanom i imelom.
Talijani imaju Le Befanu-dobru vješticu, Nizozemci Sinter Klaas, Švedska ima svoj
Jultomte, Finci Joulu pukki- lik koji liči Coca Colinom Djedici obučenom u
crvenobijelu odoru.
U Australiji je sada ljeto i sv Nikola surfa oceanom.

RUSIJA I DJED MRAZ
Praiskonska narodna vjerovanja ostavila su duboke korijene u narodu, a isto
tako i kršćanstvo. U orjentalnoj ikonografiji svetac Nikola je često predstavljen
s mršavim izduženim licem, kratkom bradom, vrlo sličan Kristu.
Prema koncepciji pravoslavne crkve sveci uistinu odražavaju Iskupitelja i upućuju
na njega svojom svetošću, što je narod cijenio .
U razdoblju komunističkog režima često se sukobljavala politika sa crkvom,
pa se lik Djeduška Maroz-Djedica Mraz, pokazao političkim podobnim
i na svaki način zgodnim da zamijeni sv Nikolu, Božic Batu i druge likove,
tako nepočudne vezane za crkvu.
Iako umjetno stvoren Djed Mraz se s vremenom uspio udomačiti i čak poprimiti
priličan broj osobina, pa i izrazitu sličnost s prijašnjim predhodnicima.

Kako je sv Nikola došao u Ameriku
Ima raznih znakova o sv Nikoli u Novom svijetu. Vikinzi su mu postavili katedralu
na otoku Genlandu u 12.stoljecu. Holanđani su donijeli sv.Nikolu na pramcu svog
broda u New York. Prva crkva Novog Amsterdama-današnjeg NewYorka
posvećena je sv Nikoli i dandanas je zaštitnik grada.
Od tada su nicala imena ulica, trgova , luka, hotela imenom Nikola.
6.prosinca 1809. Napisao je učenjak Clement Clark Moor pjesmu
A VISIT FROM ST. NIKLAS- posjet sv Nikole, za šestero svoje djece.
Na božicnoj svečanosti bio je i njegov prijatelj kojeg je priča oduševila. On mu nađe
izdavača za priču i prvi puta je anonimno objavljena u lokalnim novinama.
Nitko nije ni slutio koliko ce tih 58 redaka postati u narodu omiljeni. Moore je
stvorio novu figuru sv. Nikole, nije imao nikakav biskupski izgled, naprotiv lik
malenog, debeljuškastog, veselog djedice, obučenog u krzno.
Inspiriran jednim crtežom dodao mu je 8 sobova da mu vuku saonice. Još su
neki novinari dodali ponešto i u svijet je lansiran novi lik sv Nikole, koji je
osvojio svijet i stekao svoj image.
Godine 1931 ilustrator Haddon Sundbllom po naruđbi CocaCole lansirao je
Djedicu sv Nikole obučenog u ouno crvenog, a malo bijelog, boje proizvoda
CocaCole.

Protestantska Skandinavija ima svog Tomte (zašticenog od Unesco) i ne
prihvaća naglašeni utjecaj iz inozemstva.

Tužno je što religija današnjeg potrošačkog društva banalizira i baca jedan
negativan ton na taj pozitivni sveti lik....jer sv Nikola je jedan pozitivan duh,
narodno vjerovanje u dobri duh, i dječje iskreno neograničeno povjerenhe
u prijateljstvo. Takvog ga voli i staro i mlado.
Ma kako da se zvao, ovaj dobroćudni bradati Djedica, ubundsn u crvenu
odoru s bijelim obrubima dijeli iz vreće darove djeci svijeta.
On je simbol dobrote, povjerenja, nade, veselja prijateljstva i radosti.


Preuzeto s FB - zabilježila Slava Božičević
Slike s neta