koja si od onih lica
koja si od one kose crne
odaju te oči srne
odmakni od sebe one trne
ne bodu oni kad pojaviš se na slobodi
svi smo podložni
vodi
vatri
životu što usprkos svemu brodi
oluje i vjetri naši zavjetrinu su našli
kod tebe se uvijek snatri
koja si od onih lica
znam
ti si feniks ptica

u svemiru je sve dozvoljeno
u neredu red postoji
bezbroj misli nama putuje
na čovjeku je da luduje
manje-više svi smo isti
uvijek netko za nama čisti
aureolu pobjednika ima
aplauzi pršte sa svih strana
u svemu tom tišina je sama
nečujne ljubavi plove
brojimo je ovdje mi ili naše sjenke
izvanvremeno ono virtualom nazvano
suze nećemo spominjati
sve se to na kraju samoćom plati
prah ili pepeo ljudska konstanta
svi smo mi atlantida
izgubljeni svijet a naokolo voda

Ponekad bih spavao i sanjao te kao noćas. Kuhinja, posuđe poslije ručka i dodiri. Ometam te u izvedbi. Možda ti dodiri završe u krevetu… San je prekinut, a ti si stvarno daleko da mi povjeruješ.
Ljubav ili san. Što bi ti to trebala povjerovati. Godine brzo prolaze u ovoj dimenziji našega života. Kako da ih usporimo, dovedemo u kolotečinu zbilje.
Spomenici ljubavi često se razbiju, pretvore u prah. Previše riječi ili previše šutnje? Nikada nećemo saznati.

Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love

Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love

Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn
Dance me to the end of love

Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love





Vodi me gdje pleše mrtvih violina prah,
vodi me gdje skriven čami poraženi strah,
granom masline ogrni mutna sjećanja,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora.

Vodi me ljepotom kad se nađem opet sam,
zabranjenih pokreta još korak osjećam,
lagano razotkrij ono što odavno znam,
odvedi me do ponora,
vodi me, vodi do dna.

Vodi me kroz zvona plesom blijedih velova,
vodi me polako sjenom drevnih borova,
prestarjele, još nas cijedi duša nezrela,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora.

Vodi me gdje djeca zovu svog rođenja dar,
vodi me kroz koprenu što mrljom gubi čar,
podigni mi zaklon i zameti svaki trag,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora.

Vodi me gdje pleše mrtvih violina prah,
vodi me gdje skriven vreba preporođen strah,
dodirni me velom ili sakrij rukama,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora,
odvedi me do ponora.
La, la, la, la...


Author of text and music: Leonard Cohen
Author of Croatian transcriptions: Srđan Depolo

komentar

imam vrijeme
imam i samoću u vremenu
svaki je čovjek sam
brojim li sate minute sekunde neću uloviti beskraj vremena
ljubav je apstraktan pojam kojim želimo zaustaviti putovanje
na blogu Bogu dane krademo dok ono prolazi
bolesni smo i živimo među jedinicama i nulama
treba li nam to
neiskreni smo u tom bijegu
lopovi na stepenicama čekamo da ga prevarimo
sve bismo dali za osmijeh što stoji negdje sam
ne shvaćamo privid u kojem živimo
mlječna staza nam dom
htjeli bismo da Bog misli za nas
ponuđen nam je život i čuvajmo ga
bez očajavanja
fotografije neće zaustaviti vrijeme samo ga uzaludno troše
nemamo za čime žaliti jer besmisao i smisao imaju zajednički značaj
život ide dalje do zacrtane točke

Da nije to livada zelene mjesečine negdje u mislima dalekim
Na kraju puta samoću uloviti treba kako se stiže do neba
Bez slave i citata u tri kasna sata
Na kamenu u sjenci skrivenih grana
Zaista uistinu ili kako bismo to rekli
Poigrati se riječima na toj pustoj stazi našega života
Ni lav ni šakal rekla bi Gabrijela i napisala pjesmu ljubavnu
Tek onako za pamćenje nerazumnih koraka
Netko je livadu kosio dok su vjenčanja tamo daleko prolazila
Da li si zagrljaj tražila zaista ne znam sjetio bih se
Samoću sami sebi gradimo posebnosti radi
Jedini možda tražimo boje jeseni tamo na Mirogoju postoje
Bole ih je zacrtao a oko njega samo maćuhice
Tišinu nam godine spremaju velegrad plavim tramvajima nudi prolaznost
Dolaske i odlaske češće nego stihove riječima stvorene

ovdje na Blogu.hr pojavljuju se fotografije sanitarnoga čvora
uz to su mjere nekako uvečane u objašnjenju
ako je to dvadeset centimetara onda je to neka pozamašna gospa Jela
gospon Miralem, kao što znate, ima rješenje za susjedstvo

Na kraju saznah i da je Bog (oprosti mi Bože) muškarac.


u prilog obrazovanju moram reći
da se česte upale javljaju više zbog čestih izleta u drugi ležaj
(naravno, ne prazan)

uživajte uz poznatu popevku
i svoje si mislite

U kovitlacu tom nade još ima
Prebiranje uspomena kao plima
Srcu slikama i toplinom duši
Nije razlog da sve se sada ruši

Oko mene samo hladnoće ima
Napjevi stari sad poznati zvuci
Zaplešimo valcer ruka u ruci
Pogled tvoj okom onim salu snima

Trenutak to je kad sve cilju kreće
Zaista ne znam što je bilo preće
Jedan dva tri jedan dva tri samo mi

Ta noć je zaista posebna bila
Ti i ja dok šuštala je svila
Jedan dva tri jedan dva tri samo mi