Da nije to livada zelene mjesečine negdje u mislima dalekim
Na kraju puta samoću uloviti treba kako se stiže do neba
Bez slave i citata u tri kasna sata
Na kamenu u sjenci skrivenih grana
Zaista uistinu ili kako bismo to rekli
Poigrati se riječima na toj pustoj stazi našega života
Ni lav ni šakal rekla bi Gabrijela i napisala pjesmu ljubavnu
Tek onako za pamćenje nerazumnih koraka
Netko je livadu kosio dok su vjenčanja tamo daleko prolazila
Da li si zagrljaj tražila zaista ne znam sjetio bih se
Samoću sami sebi gradimo posebnosti radi
Jedini možda tražimo boje jeseni tamo na Mirogoju postoje
Bole ih je zacrtao a oko njega samo maćuhice
Tišinu nam godine spremaju velegrad plavim tramvajima nudi prolaznost
Dolaske i odlaske češće nego stihove riječima stvorene