Monotonija
Često mi kradu riječi u mislima mojim
Ono volim te više ni ne brojim
Nebitne riječi kažu postupci se traže
Kako da znam da mi netko onda laže
po drhtaju glasa vidim nema mi spasa
sve se sada rješava uz dobru juhu na stolu
oči neka samo sjaje dok trenutak traje
do srca mi stignu negdje prije ručka
pustiti sve to treba da se krčka
od čekanja leptiri titraju u meni
i onda zapale se vatre
ručak je na stolu zaboravljam snove
hranom duh se emocijama puni
i neće sve biti isto
volim te postane hrana
i tako krene dan do dana
komentiraj (28) * ispiši * #
