Ne možemo vratiti sjaj u travi
Ne možemo vratiti sjaj u travi
A stalno mu su se vraćamo
stoji u glavi neizbrisivo
kaskade skradinske galeb u luci
sladoled je odgovarao situaciji
plavo se nebo igralo našim pogledima
čekanje uvijek je lako poreći
nikada nećeš vidjeti dodire
više i ne postoje u sanjivim satima podnevnim
negiranje nam dobro ide
i sobu bi trebalo pospremiti
da ne podsjeti nas na dva tijela opijena čežnjom
noćni razgovori ispunjeni ispovjedi životu posvećenoj
ne idem ja nikuda ne volim ponavljanja
hrabrosti za ljubav treba imati
ne možeš bijegom rješavati životna pitanja
plesati uz taktove irske glazbe
sanjati zelenu dolinu nosi neizbrisivu plimu osjećaja
ponekad je dobro suzu pustiti
smirenost u plesu pronaći
komentiraj (8) * ispiši * #
Anđeo si u ogledalu kad pronađeš se
Anđeo si u ogledalu kad pronađeš se
Krila ne vidiš to je samo bajka
Kad prepoznaš se dogodit će se i to čudo da druge zavoliš
Usnulu te ljubim, dodirujem, nježno te milujem
Prelazim grudi dok se na leđa okrećeš
Ti spavaš a ruka putuje tražeć utočište
Jutarnju ševu jedino priznajem
Kažu da je ptica negdje na balkonu u Veroni
Kraljica Mab se njome poigrava
Lahor nevidljivim krilom pokrećeš
Svlačim te uzdrhtalu da ne pobjegneš
Usne nam snove ispunjavaju
Neuhvatljva nepročitana nestaješ
Tražiš svitanje Prosperovu oluju spomiješ
Anđeo si u ogledalu kad pronađeš se
U tebi sam vidim te u očima dok uzdišeš
Tko smo odakle smo da li je to važno
Značaj je samo u ljubavi kad prepustiš se
Koga briga što ptice smo ranjenih krila
Zagrli me ulazim u tebe i ostajem
Snovi su u nama
Nedajmo da drugi nam otmu vilinski prah
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
livada
kad prestane kiša na livadi veselje
neki se odmaraju a nekima su trke važne
pa malo u hodu - ima li tko vodu
navijam ja za Hrvatsku to se vidi
samo da još malo podijelimo za grickanje granu
ždrijebe
komentiraj (5) * ispiši * #
gdje to more ima
gdje to more ima
da poigramo se
ja i plima
morske trave uzdisaje nježne boje
u mašti se svakojake misli broje
u zvijezdama tražimo snove
misli moje tad su samo tvoje
obećava li pjesma mogućnost takvu
da ne bude da nudim
riječ baš koju nećeš naći
volim te planktone na površini
noćna šaputanja uz Perzeide
tako to kad krene uvijek ide
izgradit ću pjesmu pjene i vala
nakon svega igrom do jutra
pod čempresima na postelji od pijeska
u svitanja i oblutke onog žala
komentiraj (19) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
kuda nas vodi poezija vode
Poezija vode kuda nas to vodi
Ofelija s cvijećem tamo brodi
da l' Hamlet osjećaje prave ima
nije baš znano u tragediji svima
Dobriša će reći istinu o kapi
Nekima je bitno samo da ne hlapi
Pa će igra biti vodnjikava tako
Tko ne bi na to od sreće jadan plako'
Enes bi o vodi knjigu tečnu piso'
Matoš pak uz Seinu ručao bi samo čaj
Pa kad čuješ nakon svega bio je maj
ni ja nisam na tu temu vesla siso
tekst Ibricine pjesme napisao Zdenko Jelčić (Dinajin)
komentiraj (27) * ispiši * #
nema darovanih snova
Nema darovanih snova
Ne poklanjamo apstraktno izokretanje ljubavi
Opterećenje postaju egoizmom sagrađeni
Dijeliti snove s tobom moguće je
U mom snu tad moraš biti
Bez potraživanja i postavljanja računa
Kad uđeš u tu osjetilnu vezu iznad svega si
Jedina što razumije tajne što srce krije
U treptaju svijeće uz večeru na stolu
Ne hiti tamo gdje ne traže te
Ne nudi opsjednutu i mahnitu ljubav
Paranoju izavaš paradoksom krivo uptrebljenog nazivlja
Svašta je moguće kad izgubiš se tvrdnjama banalnim
Strah tvoj na obzorju jutra pokaže se odmah
Nećeš tako držati ljubav ni do sutra
Plavo nebo izgubit će modrinu
Još samo kiša treba da pokaže se sivilo što vreba
Lažni snovi ničemu ne vode znaju oni što uzburkanim morem brode
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
nije te briga
Baš ono popodne kao nije te briga
Čitam te izmeđ ostalih knjiga
Napišeš pjesmu nevažno značajno
Namigneš okom
Zbroj riječi trebao bi biti jednak broju misli
Koprcanje osjećaja
Bure i oluje dok vrućina zamara
Nedostaje samo cvrčak i remećenje tišine
Čaša bevande misao da skrene
Ma tko bi znao vas žene
Razmišljam onako u hladu
Zapravo sanjam te kao čokoladu iz leda
Vjeruj mi
Samo to mi treba
komentiraj (20) * ispiši * #
Ne biram riječi one samo teku
Ne biram riječi one samo teku
Uvelo lišće u misao privuku
Lelujavo plove slapovima padajući
Snovima se talože u bezdanima svitanja
Kad pjesmom te zovem ne pitam smijem li
Misliš li da pogrešna je paučina što dohvati te
Onoga jutra poslije buđenja
Pogledaš kroz prozor plavu kupolu na obzoru
Doručak negdje na dvanestom katu
Ima li jagoda sok od borovnice me privlači
Hoćeš li kavu s mlijekom brioš hrskavi
Osmijeh oka u pjesmu postavim
I opet kupola sa svakoga mjesta vidljiva
I nije to Paris toranj u sjećanju
Francuski je samo krevet ti si ga htjela
Kroz prozor beskrajno plavetnilo
Autobusi prolaze taksi stanica mjenjačnica
Sve smo promijenili za večeru
Tako se igramo riječima
Čiope negdje u sjećanju ostaju sladoled u predvečerje
Ti bi samo riječ neizgovorenu tražila
Riječi potrebne da uvjeriš se u ono volim te
Banalne su od sebičnosti
I nikad nisu iste
dragulje u srcu čuvaju
Ruže su ponovo procvale
Tamo daleko ne postoji ništa ako vatru ne potpališ
Pa svitanja budu to što bi trebala biti
komentiraj (30) * ispiši * #
Dražanu
slikala Gordana
to nenadano putovanje bez povratka
razmišljanje o Jasnoj Poljani donese
nema te više
a ovdje si ipak u mislima mojim
sjećanja na tebe brojim
imam i ona pisma uz događanja knjige
putovanje u Zagreb na brzinu
osmijeh što nosi vedrinu
nezaboravnu večer podijelio si s nama
uz nezaboravne stihove majci
pronio si i ljepotu ruže
stihovi tvoji mislima mojim kruže
komentiraj (22) * ispiši * #
samo za Tigija
Đorđe Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu kao sin oca Jovana i majke hrvatsko-mađarskoga podrijetla, Veronike Elvire Matilde Balašević, rođene Dolenec.[1] Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao izvanredno. Đorđe je prvi sa prezimenom Balašević. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, djed je onda promijenio ime u Balašević. Studirao je zemljopis, jer, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. U srednjoj školi htio je postati nogometaš, ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi inspirirala ga je skladati svoju prvu pjesmu
Wikipedija
umjetnost nema granice i nema razloga da me vrijeđaš
nikada nisam slijedio ni jednu partiju
volim Hrvatsku sa Sljemena
politika me ne zanima
ja nisam onaj koji daje Hrvatsku ni za što
komentiraj (19) * ispiši * #
komentiraj (22) * ispiši * #
