Ne biram riječi one samo teku
Ne biram riječi one samo teku
Uvelo lišće u misao privuku
Lelujavo plove slapovima padajući
Snovima se talože u bezdanima svitanja
Kad pjesmom te zovem ne pitam smijem li
Misliš li da pogrešna je paučina što dohvati te
Onoga jutra poslije buđenja
Pogledaš kroz prozor plavu kupolu na obzoru
Doručak negdje na dvanestom katu
Ima li jagoda sok od borovnice me privlači
Hoćeš li kavu s mlijekom brioš hrskavi
Osmijeh oka u pjesmu postavim
I opet kupola sa svakoga mjesta vidljiva
I nije to Paris toranj u sjećanju
Francuski je samo krevet ti si ga htjela
Kroz prozor beskrajno plavetnilo
Autobusi prolaze taksi stanica mjenjačnica
Sve smo promijenili za večeru
Tako se igramo riječima
Čiope negdje u sjećanju ostaju sladoled u predvečerje
Ti bi samo riječ neizgovorenu tražila
Riječi potrebne da uvjeriš se u ono volim te
Banalne su od sebičnosti
I nikad nisu iste
dragulje u srcu čuvaju
Ruže su ponovo procvale
Tamo daleko ne postoji ništa ako vatru ne potpališ
Pa svitanja budu to što bi trebala biti
komentiraj (30) * ispiši * #
