svirala je...
Svirala je Čajkovskog
Jesen se uvukla u sobu
Lišće je padalo po podu, a Sanjin je stigao s hrpom ploča.
Danas će joj reći
mislio je putem dok je razmišljao koju ploču da stavi na gramofon
da je osvoji odmah temom. Da razgovor pravi započne.
Nije se baš kužio u ta njena lupetanja, silio se da prihvati tu glazbu.
To nešto sladunjavo, pomalo tužno. Mislio je da shvaća,
a onda opet kad pričalo se o Mozartu, Requiemu, glasovima.
Agnus Dei.
Što li ona vidi u tome. Kako to shvatiti. Kako da to sjedne.
U susjednoj je sobi klavir rušio sve barijere.
Pozivao je na razgovor, a opet, trebalo je preći preko lišća utrnuti svjetlo.
Zagrliti je i reći samo: „ Volim te!“
komentiraj (31) * ispiši * #
dokument na zidu
Posveta porodice Lukatela iz 1926.
Po ženskoj liniji podrijetlo vuče od kompozitora.
Locatelli je rođen u gradu Bergamo, Italija. Rano djetinjstvo provodi svirajući violinu u instrumentalnom ansamblu Santa Maria Maggiore u Bergamu, a potom odlazi u Rim da studira kod violiniste i kompozitora Arcangela Corellija. U narednim godinama radio je isključivo kao violinista, posebno u bazilici Svetog Lorenza u Damasu, Italija. Godine 1725. imenovan je za virtuoso da camera u Mantovi, mjesto koje mu je omogućilo da ima odriješene ruke da putuje kao virtuoz. [2] Locatelli je na svojim muzičkim turnejama obišao mnoge gradove usavršavajući svoje sviračke sposobnosti. Na kraju se 1729. godine naselio u Amsterdamu gdje je odustao od javnih nastupa u korist redovnih koncerata za grupu bogatih amatera. Tu je u okviru jake holandske muzičke izdavačke tradicije objavio svoje radove. Njegovo sviranje je posebno zadivilo publiku zbog njegove violinske tehnike istovremenog sviranja dvije žice i zbog njegovog čestog korištenja posebnih štimova za žice zbog ostvarenja specijalnih efekata. Neki od bravuroznih violinskih prelaza u njegovim studijama i kapričima (capriccios) prethodili su onim virtuoznostima Niccola Paganinija u njihovoj usredotočenosti na violinske tehničke podvige, dajući prednost virtuoznim efektima u odnosu na muzički sadržaj. Kao kompozitor Locatelli je najviše bio zainteresiran komponirajući sonate i koncertne oblike (concertos). Oba ova muzička oblika otkrivaju da je bio sposoban da komponira elegantnu i izražajnu melodiju.
(Wikipedia)
komentiraj (11) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
Kad jednom zatvoriš vrata
Kad jednom zatvoriš vrata
u očekivanju posljednjeg sata
samo da je mira i tišine
tunel pun bjeline put na drugu stranu
možda da budem trava
na njoj se divno spava
osjetim li dodire tvoje
počet će godine nove da se broje
i neće biti isto u travkama mekim
kad stigneš tko zna što ćeš biti
znat ćemo kad bude
u kretanju vječnom nađu se i duše
kronike narnijske neke kroz ormar onako
čudna mi čuda baš je lud taj život
ponovo veliš negdje početak
kad jednom zatvoriš vrata
komentiraj (19) * ispiši * #
Moja baka
Ako sretneš moju baku,
negdje samu na sokaku,
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.
Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka slabo ide.
Prepoznat ćeš moju baku,
i po hodu i koraku,
i po bijeloj sijedoj kosi,
i po štapu što ga nosi.
Kroz roj kola i auta,
prevedi je preko puta,
da u vrevi bučnog grada,
moja baka ne nastrada.
A kad baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će, sva u sreći,
mnogo lijepa meni reći.
Ratko Zvrko
violinu svira unuka
komentiraj (15) * ispiši * #
Vrijeme je, draga, vrijeme je
Vrijeme je da se kaže,
vrijeme da se mora.
Vrijeme se u meni slaže,
k'o raspuknula kora.
Vrijeme se olujno vije,
vrijeme me napokon treba.
Uspinju se kletve
do ovog tmurnog neba.
Da li sam dovoljno znao,
za tebe riječi prave?!
A sve sam čini se dao,
sve od snova i od jave.
Vrijeme se u meni množi,
moji slavni trenuci.
Vrijeme se upija u koži,
vrijeme su nebeski zvuci.
Vrijeme je, draga, vrijeme je..
I ne pitaj me zašto,
i ne pitaj me kako.
Bilo je neke sreće,
al' bio je i pako.
Znam trebalo bi reći,
a srce bi da šuti.
Vrijeme su naši
ugasli minuti,
sve što smo dali.
Što još zavjetno se moli,
krade nam mladost, ubija do boli...
I kako da se nadam,
i što da se kaže.
Ovo vrijeme krade,
ovo vrijeme laže.
Vremena ta, vremena ta...
Potamnjeli kipovi,
od bronce i mjeda.
Ulice razdrte
od žute kiše.
Svuda oko nas
mrak i bijeda.
Ni što smo voljeli
ne voli se više.
A kad svijetlo mine
u okrilju noći.
Bit ćemo skupa
mrak i tama,
ti ćeš mi prići,
ti ćeš mi doći.
Na vrhovima prstiju
tiha i sama.
Dragana moja, moja dragana...
Dragana moja, moja dragana...
komentiraj (29) * ispiši * #
otrovni bumerang
pitanje je samo da li su gume zimske
iz Australije stigle
noge s crvenim cipelama digle
obzirom na vrijeme arhaične su ovo teme
možda su bogovi pali na tjeme
gdje baš mene nađe da brojim joj lađe
vjerojatno zato da napiše post još jedan na istu temu
tu je gazda
nikad nema tremu
urednika za zaruke pita, a on po birtijama skita
čudan je život kad kipar se neki nađe
vajat će on njeno tijelo sve bez greške
neravnine jest da su teške
bit će nešto od toga
pa još kad piše mrtvačke sonete
pisac joj neki roman napis'o
gdje ćeš više ceo svet za njom uzdiše
(ja sam ti pokazala što je život)
ipak Barcelona (to su prave riječi)
to će da je liječi
postoje dame i dame
postoje riječi i riječi
igramo se njima
usprkos svemu
svemir je ovaj čudan
godine su prošle
šutjeti ne može
grešne misli u srcu se talože
kad pomislim na samoću
napisat ću pjesmu o zabranjenom voću
raj na zemlji postoji negdje
teške riječi na srce su mi legle
komentiraj (10) * ispiši * #
