Vrijeme je, draga, vrijeme je
Vrijeme je da se kaže,
vrijeme da se mora.
Vrijeme se u meni slaže,
k'o raspuknula kora.
Vrijeme se olujno vije,
vrijeme me napokon treba.
Uspinju se kletve
do ovog tmurnog neba.
Da li sam dovoljno znao,
za tebe riječi prave?!
A sve sam čini se dao,
sve od snova i od jave.
Vrijeme se u meni množi,
moji slavni trenuci.
Vrijeme se upija u koži,
vrijeme su nebeski zvuci.
Vrijeme je, draga, vrijeme je..
I ne pitaj me zašto,
i ne pitaj me kako.
Bilo je neke sreće,
al' bio je i pako.
Znam trebalo bi reći,
a srce bi da šuti.
Vrijeme su naši
ugasli minuti,
sve što smo dali.
Što još zavjetno se moli,
krade nam mladost, ubija do boli...
I kako da se nadam,
i što da se kaže.
Ovo vrijeme krade,
ovo vrijeme laže.
Vremena ta, vremena ta...
Potamnjeli kipovi,
od bronce i mjeda.
Ulice razdrte
od žute kiše.
Svuda oko nas
mrak i bijeda.
Ni što smo voljeli
ne voli se više.
A kad svijetlo mine
u okrilju noći.
Bit ćemo skupa
mrak i tama,
ti ćeš mi prići,
ti ćeš mi doći.
Na vrhovima prstiju
tiha i sama.
Dragana moja, moja dragana...
Dragana moja, moja dragana...
komentiraj (29) * ispiši * #
