Ne možemo vratiti sjaj u travi
A stalno mu su se vraćamo
stoji u glavi neizbrisivo
kaskade skradinske galeb u luci
sladoled je odgovarao situaciji
plavo se nebo igralo našim pogledima
čekanje uvijek je lako poreći
nikada nećeš vidjeti dodire
više i ne postoje u sanjivim satima podnevnim
negiranje nam dobro ide
i sobu bi trebalo pospremiti
da ne podsjeti nas na dva tijela opijena čežnjom
noćni razgovori ispunjeni ispovjedi životu posvećenoj
ne idem ja nikuda ne volim ponavljanja
hrabrosti za ljubav treba imati
ne možeš bijegom rješavati životna pitanja
plesati uz taktove irske glazbe
sanjati zelenu dolinu nosi neizbrisivu plimu osjećaja
ponekad je dobro suzu pustiti
smirenost u plesu pronaći
Post je objavljen 28.06.2016. u 23:10 sati.