Weimar 3.
9,00 Goetheova kuća i muzej.
Ulazim. Ostajem iznenađen. Otvaram vrata, ulazim u kuću slavnoga pisca kojeg premalo poznajem.
Interesi njegovi slični su mojima samo što ja nisam pisac. Baviti se svim granama nauke, to je ono
pravo. Pisac Goethe je ovdje sporedan. Fizičar, geolog, antropolog i da ne nabrajam više. Penjem se
i spuštam stepenicama. Škripi daska i narušava tišinu. Salon sa klavikordom. Tko li je tu svirao?
Zidovi ukrašeni slikama.
Šećem parkom njegovim stopama i razmišljam o prolaznosti vječno prisutnoj. Ipak, vrijeme je
zastalo na Frauenplanu.
Bacam pfenig u česmu zbog svega, zbog tišine i mira. A onda, kočija i prtljaga. Kovčeg sa prostorom
za cilindar.
Idem dalje. Radna soba. Biblioteka. Spavaća soba. Sam sam i tišina je sama. Osluškujem. Sami smo
tišina i ja.
Dolaze posjetioci. Intima se gubi. Vrijeme ostaje.
Muzejski prostor posvećen je Faustu I. i II. Pisci Goetheovog vremena. I ponovo Goetheova
svestranost. Izlazim ošamućen.
Srećem društvo. Oni bi sutra u Eisenach. Bach i njegovo rodno mjesto. Svaka čast Bachu,
ali biti u Weimaru i ne vidjeti Weimar stvarno je žalosno.
Poslije dva tražimo restoran u kojem bismo ručali. Das ist schreklich!!! Nigdje više ne poslužuju
jer vrijeme je ručka prošlo. Konačno u Rusischer Hof neka bijeda od ručka 10 maraka.
Ni u našoj Esplanadi ne bismo tako prošli.
nastavlja se...
Maksim - Hungarian Rhapsody No.2 (Liszt)
komentiraj (19) * ispiši * #
