Tko ne želi ovdje na Blogu.hr. da ima knjigu? Taj se pravi važan, izdvojen, a ponekad i zavidnost istrči.
Ima ovdje dosta autora koji imaju svoju knjigu. Ima ih. Podosta. Pisalo se o tome. Znamo ih.
Neke smo i čitali i zaboravili. Neću sada pokazivati police moje zbirke. Sretnemo se ponekad. Dobijemo knjigu na dar. Sve one imaju posebno mjesto na polici i trag u srcu.
Takvi smo mi.
Sanjamo ponekad o ljubavi (tko bi rekao).
Dogodi se ljubav. Dogodi se susret. Dogode se knjige.
Mogu se pohvaliti.
I onda pojavi se neki Siniša i on bi knjigu Blogera.
Pitaju me zašto Bloger pišem velikim slovom.
Mislim da smo to zaslužili.
Lastavica ga odmah podržala, a ja se brzo ponudio Siniši da budem izvršitelj njegove ideje.
Našli smo se i počeli raditi
Dakle, postali smo BLOGOTIM
Bilo je drugih, ali nitko da kaže: radit ćemo na knjizi.
Neki su već imali u svojim viđenjima dovršen čitav proces i knjigu u ruci, ali nikako da zagrizu u posao. Shadows je nudila i tiskare i izdavače jeftine knjige.
Bilo ih je još. Bio je netko tko je nudio da skupimo lovu i da jednoj blogerki izdamo knjigu, a ne da se bavimo glupostima.
Stara teta se nudila također da riješi problem, bilo ih je još…
Polazno, dakle, treba naći izdavača koji će sve to uobličiti, obaviti sve poslove i dati nam knjigu u ruke. U komentarima su se pojavile tvrdnje kako je sve to gotovo besplatno. E pa kad je besplatno istražit ćemo. Vjerujte nije.
Tisak, lektura, korektura, recenzija priprema tehnička i grafička i sve to badava. Ne postoji. Pa napravit će neki za malo love. Koje love? Ajme ljudi tko će to platiti? Uvjeravanja su bila da problema nema.
Kako će, zapravo, knjiga izgledati? Koliko stranica. Kolor? Crno bijelo? Fotografije?
I dok smo premišljali, počeli su pristizati radovi. Tražili smo pet postova. Pokazalo se da je to u prosjeku deset strana po autoru.
Većina ima to i odlučismo se na knjigu u kojoj autor ima deset strana. Ne traži se specijalni odabir. Svaki Bloger ima pravo učešća ispuni li uvjet od deset strana.
U odgovorima Blogerima potpisujemo se kao BLOGOTIM: Lastavica, sinisa, Sjedokosi.
Poslao sam poruku Ribafishu da se sastanemo na kavi i porazgovaramo o mogućnostima da knjiga izađe u izdanju Bloga.hr. Riba je skeptik, diša to neće prihvatiti.
Tjedan dana kasnije kad sam našao tiskara odoh do TVNove i na prepad sredim stvar. Dobio sam obećanje da će nam knjiga biti donirana.
To je bilo davno i očekujući realizaciju trpimo uvrede od nekih Blogera. Tvrde neke neistine i uporno omalovažavaju naš rad.
Čuh danas da se pravim važan. Uostalom imamo i pravo na to sve troje, zar ne? Svatko je uradio svoj dio posla. Moj dio je složiti tekst i slike u Photoshopu. Savjetovao mi je jedan tiskar, a tražio je za print 26 000 kuna – prava sitnica. Kad sam isprobao materijal, otkrio sam da otisak ima neravnopravno otisnuta slova. E dobro sad je to trebalo sve prebaciti u IN desing CC kako bi otisak bio OK, i evo gotovo je.
Ne bih sada o mijenjanju dizajna korica i tako to.

Hvala onima koji su sudjelovali u projektu (potrudit ću se navesti sve autore i one kojih nema u knjizi):
analiza, shadow of suol, durica, mela, stara teta, samo nebo zna, mecabg, sinisa, malo ti malo ja, j. , Takva, semper contra, Ana Maria, mrvicak, Monali, ribafish, Decy, NF, Anette, Gorkić Taradi, sjećanja i osvrti, RandomHeart, White Lilith, Neverin, dupla ljuta, Morska zvijezda, Bolji zalet, Pablon, Violenta, SarahB, kontra svega, križar, O.da životu!, kamena, gali, razmišljanja jedne žene, Zahira, Mayday, Zvonka, Walker Gjuro, Pričopričica, S., Masal, Euro i Lastavica.



PRISILJEN SAM ZABRANITI DALJE KOMENTIRANJE
DOBRONAMJERNICI OPROSTITE MI
HVALA!

Da pojasnim !
Prve dvije rečenice se odnose na bilo koju knjigu, a ne na ovu našu.
Ispričavam se Blogerima koji su to drugačije shvatili. Svaka knjiga je uzrok zavisti nekih ne dobronamjernih.
Uporno se nameće pravo na uređivanje knjige koju je odredila grupa što je pokrenula sve to.
Vrijeđa se Blogere autore i omalovažava ih se. Ova knjiga nije imala za cilj Nobelovu nagradu.
Htjeli smo da kao društvo imamo uspomenu na druženja na blogu.
Netko mi piše u mailu
Loša il* ne loša, cilj je bio okupiti se i raditi nešto zajedničko.
Nešto što nijedan natječaj i izdavačka .kuća ne bi uradili.
Dakle, oni koji sanjaju knjigu, ili ne mogu je uraditi, ili nisu kvalitetni da je urade.
Dakle smisao je bio usrećiti sve ljude - autore.
Točka. I zato knjiga ima duha.
I bit će lijepa uspomena.

Zapali svijeću u onom nedovršenom hramu
Zabodi je u pijesak
Izgovori riječi obredne
Onom anđelu na zidu
Upitaj se
Hodam li ja ovim svemirom
pustinju u srcu nosim
Tu ćeš naći svoju istinu
Pometi konačno prag svoj
Bogu se pokloni
Lažljivoj sjeni tvojih ljubavi
Otimala si krala drugima
Hvalila se uspjesima
A tako si sitna u ovom svemiru
Gdje bi ti to knjige pisala
Predugo je trajalo
A ti bi nešto brisala

Tako počinje naša knjiga
imam na stolu probni otisak
i pretražujem ima li što pogrešno
i onda dajem zeleno svjetlo za tisak

hvala mecabg za dozvolu za prvu stranu

Pozdravljam vas, dragi Blogeri!
Strpljen spašen, zar ne?

Pozdravima se pridružuju
Lastavica i Siniša

Kad svi odu i zatvore se vrata
Podvučena crta označi kraj
Zaista nije potrebno pitati se ono što znaš
Laž uvijek putuje brže
Igru prepoznaješ u treptajima oka
Fotografijama ručka za dvoje bez lica i istine
Potoci vina neće utopiti ono što znamo ti i ja
U omari ljetnoj i po kojoj kapi jutarnjega mora
Onako razgolićena jednoj si istini podložna
Igri oblutka i sunca što prijevaru nosi
Ne mogu to slijediti nikako
Putovanja su ti isprazni aspekti života
U kojem ništa nije tvoja tvrdnja da uživaš
Pa laži onda i vjeruj da sam nasjeo i ja.
Ima li negdje raži i žita da ovom suncu pokažem što znam

Izgubiš pjesmu
Ona te nađe večeri jedne
Onako
Sjedneš pred ekran
I tebe su neki snovi stisli
Vrati mi u luku moje lađe
Možda su i suze negdje upalile svijeće
kad sjeta kroz misli došeće
treperiš
u mome oku odsjaj i trag
negdje tražiš samoću
bistriš bistrije da bude
očarava ljude rekli bi neki
ja samo riječi čekam
što li to tražim
prošlo je vrijeme mira i tišine