Kad svi odu i zatvore se vrata
Podvučena crta označi kraj
Zaista nije potrebno pitati se ono što znaš
Laž uvijek putuje brže
Igru prepoznaješ u treptajima oka
Fotografijama ručka za dvoje bez lica i istine
Potoci vina neće utopiti ono što znamo ti i ja
U omari ljetnoj i po kojoj kapi jutarnjega mora
Onako razgolićena jednoj si istini podložna
Igri oblutka i sunca što prijevaru nosi
Ne mogu to slijediti nikako
Putovanja su ti isprazni aspekti života
U kojem ništa nije tvoja tvrdnja da uživaš
Pa laži onda i vjeruj da sam nasjeo i ja.
Ima li negdje raži i žita da ovom suncu pokažem što znam