Hlebine 3.
Dan je bio na izdisaju. Sunce je obasjavalo brda, nebo se crvenilo.
Pričali su kako se to, zapravo, zbilo…
Negdje oko Božića došla je u školu pitati za nećakinju i
tada su se prvi puta sreli.
Škola je davno završila, a njoj se nije žurilo.
Razgovarali su o dočeku Nove godine. On će u Varaždin kod rodbine,
a ona će biti u društvu prijatelja.
Razgovarali su u polumraku. Nešto je strujalo među njima.
Bilo je to u zraku.
Rastali su se, jer čistačica je počela zveckati ključevima.
Za polugodište mala Natali donijela je Tadijanovićevu monografiju
„Prsten“.
Rekla je:„Teta vas pozdravlja!“
Srce mu zaigralo.
Praznike je proveo čitajući Tadijanovića i upijao svaki stih.
Nije do tada preferirao takav način pisanja. Bliski su mu bili Matoš,
Tin, Krleža i Cesarić, a sad se pojavio Tadija…
Prsten se urezao u misli. Otputovao je u Firenzu kako bi osjetio dah
pjesnikova doživljaja. A mislio je i na dugonogu i čekao da se pojavi.
Od Natali je saznao sve o njoj. Organizirao je izlet i onako uz put
spomenuo da mogu i roditelji koji žele na put s djecom.
Bile su dvije mame i naravno dugonoga teta. Onda je skoro završavala škola
i evo sada se voze put Zagreba.
Rastali su se uz dogovor za sutra.
Bila je divna noć, Fićo i ni jedan komarac.
I nije bilo problema s glavom.
Danima su okolna polja, aerodromi i što sve ne, pjevali ljubavnu pjesmu.
A bilo je ljeto za sjećanje…
Ah, da! Prsten!
To je duga priča i još traje.
Priča je dovršena 2012. nakon 39 godina.
komentiraj (24) * ispiši * #
