Hlebine 2.
Josip Generalić
Moja roda, 1971
Ulje/staklo, 1000x800 mm
Nije ga baš često boljela glava, ali ovoga puta je to bilo stvarno neugodno.
Sjeli su u auto da što prije nestanu. Košulja je sada bila raskopčanija,
na rubovima privezana u čvor.
Vozila je polako…
Nizala su se sela bez prestanka, miris sijena nije prestajao.
Prošli su Galeriju u Hlebinama i nastavili dalje. Nizala su se raskršća
i raspela kao stražari onako usput. Sela nikako da prestanu.
Guske su veselo gakale, a njemu nije bilo do šale.
Osjećao je da će se raspuknuti.
Konačno kraj.
Vidi! Šumarak neki. Zapravo log.
Divno mjesto za skloniti se od pogleda. Oboje su pomislili isto…
Požurili su. Miris želje bio je u zraku. Tišina, polumrak… Divno mjesto!
Da, baš!
Tisuće, ma što tisuće, milijun komaraca spustio se na njihovu kožu.
Čudo nikad viđeno. I opet ništa.
O glavi neću ni pisati. A trebalo se i obući!
Koža je peckala, svrbila.
Ušli su u Fiću i počeli se tresti od smijeha.
Uz put raspela, guske i patke navališe u grohotan smijeh.
Njega je glava boljela još više…
Sabrali su se i pošli u Galeriju.
Na zidovima visjeli su Beatlesi, Arsen Dedić i Sofija Loren.
Mora da je taj Generalić spavao u onome logu.
Nije da nije volio naivu, ali toga puta je sve to bilo tako jadno
pa ju je povukao da što prije nestanu u pravcu Zagreba.
Koprivnica je blizu pa su skrenuli u pivnicu Kraluš na prge i kobase,
a i grah nije bio za baciti.
I pivo je bilo dobro.
A svrbilo je, svrbilo…
Želje više nije bilo, a nije mu bilo ni do smijeha
i zidovi i prozori sve je bilo u naivi…
Josip Generalić
Sophia Loren, 1973.
Ulje/staklo, 1500x1200 mm
Josip Generalić
Beatlesi u Hlebinama, 1973.
Ulje/staklo, 1200x1700 mm
komentiraj (24) * ispiši * #
