imao sam vremena noćas
od usana krenuh
u mjesečini utopljen ostah
prelila se oko vrata
dah meki u tišini osta
čekati je htio
zaborav ga popio
čežnju noć je prekrila
koprenu prsti su polako pomicali
dan je blizu bio
imao sam vremena noćas



napišeš ponoćnu pjesmu
sve tako krene
vani je kiša vrijeme jesenje
mjesec je ugasio svijeće
vrisak tišine provali iz tebe
u koracima onim prigušenim
sve tako krene
nije od jučer ponovljeno
traje u šumu mora i romonu kiše

u vrtovima snova dugine su boje
zatvoriš li oči uvijek ćeš ih naći



Photobucket

a onda
zaigra pink mjesec
u sjeni

Photobucket

i u svježini
čekam u sjeni
tko li koga čeka
luna se rumeni





ak si na obloku
v morje glediš
se zmišljaš kaj to blešči
kamenček sem bacil
si vidla kak po morju leti
velike kruge je pravil po tišini
dole srčeko jeno tik taka kak vurica
kam mu se žuri





možda i sada razbijaš tišinu
svega što je bilo u šetnjama kratkim
osjećaš modrinu pa se vratiš
oblutak još u moru sjaji



kad svjetla se gase
glumci s pozornice odu
bili smo zbivanje na sceni
gorčinu zaboravimo u svakodnevoj kretnji
u gomili izgubljeni sami
svima je to isto stanje
osmjesi su lažni
igri kraj je stigo*
svjetla se gase
tražiš li možda sutra
dosta ti je svega
korak naprijed kreni
svaki kraj svoj početak ima



u srcu kutija
duboko skrivena
kako je otvoriti
kako doći
slikovnicu listati
tko zna da l* ćeš pristati
braniš je ojađena vrijeme loveći
police smo davno zauzeli
odnijeli nam dragocjeno
put do srca neistraženo područje
jedan most
jedna vrata zaključana
u srcu kutija



kad zapišu se same
neumorno obnovljene čiste
u osvjetljenoj tami ostanu iste
na papiru trajnost im je rijetka
zapale se izgore nestanu
u glavi nikako da prestanu
ako vratiš vrijeme neće biti isto
zaboravom samo potvrdu tražiš
ono što te neumorno tjera
ponavljaš se u klopku riječi uhvaćena
želja i dalje neumorno u tebi stoji
u modrini negdje pokrenut će se
bit će opet riječi
kad zapišu se same


Proguta te jednostavno ovo vrijeme jesenje
S prvom kišom izgubiš se
Ludiš iz početka
Nijemiš bez riječi tišinu razdirući
I bez interpunkcije za ljetom žališ
Uvalu i gradinu zapuštaš
Zašto onda čemu onda kako onda
Riječi
Osamu si nudiš i sjediš u tišini
Proguta te jednostavno ovo vrijeme jesenje
Izronit ću osmijeh samo za tebe
Modro i modrina nikad prošlost nije
Zaboravi
Suncu se okreni



Čitam li ja to snove
Sve je razumljivo i lako
Riječ po riječ
Lice pa trepavice
Usne pa ljubav
Čitam li ja to oblutak u postojanju
Pokrete pijeska u koracima
Tuširanje obavezno
Kako pročitati modrinu
U sjenama pinije tražim te
Čitam polako usne mi govore
Morski konjic plavo more i tišina
Zaronim i ostanem
U snovima



putevi u mimoilaženju
zarobe nas
želja puste snove gradi
na osami uvijek ispočetka
čitanje iz dlana
daleko ko Rusija
putevi u mimoilaženju
sureti ponovljeni
razigrana srca
na pragu boli vatrom želja ugašena



gda si ondak vanjkušeka v hosti stavila
ptičeki su popevali da se čulo dalko
preveč je na cesti auteka bilo
a tam v senci je močno hladilo
na vanjkušeku bumo več mi to
kak se ono veli narihtali
daj pogleč me
noč bumo čakali i vse bu v redu



ta povremenost u jeseni
neizmjerna žeđ uz romon kiše
a ona ispire i ispire
struje i oluje nailaze
ima li tijelo vremena
svejedno modrina navire
otjeraš kišu
zvukovi prestanu
usne usnama nešto govore
tijela stopljena u vatri
na mjestu bez izlaza
gdje tu ljepotu pronaći





modra rasvanuća rasplesala jutro
u sjenkama sjećanja slana ljubav
sve to na našim usnama
pustiš li putovanja da ostvare san
susreti riječima ostvareni grade mostove
u sjenkama sjećanja slana ljubav

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>