naznake u mislima teku rijekama
plovidba u trajanje riječi odnosi
šapat na jastuku zaustavljen opstaje
modro modrim modrinu podržava



luna nebom putuje
magla zemljom luduje
otkucaji srca broje se u mraku



a gdo se nebi vrnul
v onoj lepoj noči
kasni cajti
otprti obloki
onak malo da se prismuca
podragal te bum
buš mi nekaj da spijem dala
če me kušneš bu još lepše
a dalše
nečem o tom
bum se vrnul
za res



na otoku u vali
puše kao da se šali
prokocka mi kosti
izbroji mi dane dok misli lete
očajna je kiša izbrisala sunce
tako i tako nije važno
jutro ili noć
trajemo u dodirima misli
na otoku u vali



putovanja razigrana na tvom platnu
srce na dlanu
dani sve sumorniji
osmijeh jeseni nestao je jutros
iza prozora u tami pronaći je lako
svilu rastačem ne dozvoljavam
zaborav
srce na dlanu šapuće
ljubavna pjesma tamo negdje
med se uvijek prosipa polako
topi se na usnama



prosuo je mjesec boju riječi
izgubljeno sad je ovdje
dok ti bdiješ ja ću sanjati
ne vraća on ništa
daje i previše na javi

znam
otkrio mi tajnu
pročitah te
rime vječnost znače





noć oku druge priče pripovijeda
pamtiš li snove što si sanjala
zvuk zore pritvoren prozor otkriva
modrinu mora krik galeba priziva


zajesenilo maglenu koprenu
sivilo se gradom šunjalo
sunce se negdje drugdje smješkalo
ja sam modrinu sanjao
žuti sag sam gazio
zajesenilo maglenu koprenu sunce nosilo
i opet kiša Tin u mislima
romon ili dažd nevažno je
zagrebačka kiša
koraci lokve rasipaju



ima me i nema me
a dani prolaze
ostavljam tragove
sadim riječi posvuda
kako da se pronađem u trajanju
odavno smo krenuli
veselje naše je u malim pomacima
trajemo tamo gdje jesmo
ima me i nema me



ima li mora kad svane zora
snovima ga crtam srebrom mjesečine
samo da dodam malo modrine

izgubih se u plavetnilu pijeska
ponovljenu priču u osmijehu tražim
plime kad stignu ponesu me

valovima slijed riječi pokrećem
razgovor smijeh ljubav paluba
ima li mora kad svane zora

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>