ta povremenost u jeseni
neizmjerna žeđ uz romon kiše
a ona ispire i ispire
struje i oluje nailaze
ima li tijelo vremena
svejedno modrina navire
otjeraš kišu
zvukovi prestanu
usne usnama nešto govore
tijela stopljena u vatri
na mjestu bez izlaza
gdje tu ljepotu pronaći

<< Arhiva >>