petak, 22.10.2021.
Zvijezda
 Vođ im zvijezde bajni čar svaki od njih nosi dar, nije darak sam, s njim je srca plam Zvijezda je rođena - kaže se kad netko postane slavan. Ako nekog beskrajno hvalimo - "kujemo ga u zvijezde". Zvijezde su visoko, a što mi, obični zemljani imamo s njima? Što nam govore zvijezde? Kad netko dobro prolazi u životu, veli se; rođen pod sretnom zvijezdom. Može li to biti istina? Pogledajmo što označuje Zvijezda u životu Isusa Krista od njegovog rođenja pa do uskrsnuća. Kao zvijezda vodilja misao o Velikom Kralju - Mesiji sjala je u glavama triju mudraca s Istoka čitavog njihovog istraživačkog života. Bili su veoma učeni ljudi, za ono doba, zvjezdoznanci. Cijelo vrijeme pogleda upravljenog prema nebu, gotovo je neshvatljivo kako su krenuli na put - tragom najsjajnije zvijezde, koja se tada pojavila na nebu. Hodili su za njom, a kako je ona nestajala iz njihova vidokruga, išli su dalje i dalje, ne bi li je opet ugledali. I, tako, susretoše se njih trojica na tome putu. To imje bio prvi znak - putokaz za daljnje istraživanje. Sada su Trojica zajedno na putu za istim ciljem, blagoslovljeni od Trojedinog Boga, ojačani vjerom i nadom, idu dalje za Zvijezdom. Zaustaviše se pred štalicom. U štalici, siromašnoj i trošnoj, nađoše Dijete, tek rođeno; Uz njeg skromno se šćućurili roditelji - putnici, koje je na putu zatekao iznenadan Događaj. Pastiri su ondje, veselo se klanjaju Djetešcu i darivaju ga. Osmjeh Majke sve govori; ovdje se nebo spustilo na zemlju u zagrljaju neizmjerne ljubavi. Opet trojstven znak obasjan sjajem zvijezde - Marija, Josip i mali Isus povezani božanskom ljubavlju. Zajedništvo Marije i Josipa ostvareno je u jednoj želji-stremljenju; da u svom životu i u svojim srcima ugoste samoga Boga. U ovoj slici je sva znakovitost. Prva Trojica (mudraci), spremni za sve teškoće velikog putovanja, prihvatiše dragovoljno glad, žeđ i umor, da bi na kraju Puta došli Rođenomu. A ovo drugo Troje, u zajedničkom siromaštvu, poniznosti i ljubavi već su postigli svoj cilj - ovdje je s njima, kod njih, Emanuel, Riječ koja tijelom postade. Prelijepo za naše oči zamućene tjeskobama i brigama svakodnevice, za naše duše onečišćene grijehom. Možemo li barem u ove svete dane zaboraviti na sve brige, da bismo pogleda upravljenim prema nebu mogli vidjeti njegovu Zvijezdu, ili bolje, našu Zvijezdu. Dijete je rođeno, odraslo, propatilo život sve do Kalvarije i Uskrsnuća, a njegova Zvijezda i dalje sja. Svi ju možemo vidjeti kad okupani skrušenošću, čistih srdaca, puni povjerenja dolazimo pred siromašnu Kućicu - Štalicu u kojoj se rađa Život. Poklonimo se i mi, ne misleći da smo preveliki za te "djetinjarije", jer i samo Nebo je ovdje sišlo, a sjaj Zvijezde je njegov znak. Ako još nismo našli Dijete, potražimo Zvijezdu Danicu - Mariju, ona će nam dati sigurnost i nadu kako će doći Spasitelj, svega svijeta Razveselitelj. Danica, jutarnja zvijezda, siguran je znak zore, novoga dana, koji sigurno dolazi- Stoga se već sada radujemo još većem nadolazećem blagdanu Uskrsnuća Kristovog, kad s cijelom Crkvom zajedno pjevamo: Na nebu zora rudi i zemlju od sna budi...Aleluja! Oj, pjevaj, kliči u sav glas!... ... jer Zvijezda je najavila rođenje, a ona će nas tako isto dovesti i do Uskrsa Gospodinova i -našega. Sretan Božić! Marija Bulić (objavljeno u listu Tomislavljevo župe sv. Roka, Vinjani (BiH), za Božić 1996. br.2 (44) Oznake: o Isusovoj zvijezdi, na životnom putu, vjera, tri kralja |
