svaka sličnost je slučajna....
subota, 05.01.2008.
Ribanja i ribarska prigovaranja u 4 ujutro....
Sinoć sam se našla, nakon dobra 2 mjeseca sa Darkom na cugi. Pretresli dogodovštine iz proteklog vremena, ja ga utlačila mojim misaonim proljevima i pokušala se opravdat za nekulturno odjebavanje u zadnjih 2 mjeseca, sa pričom, opet mi se pojavio bivši u životu, bla, bla, uzburkale se emocije.... Darko pametan dečko, pa ne postavlja previše potpitanja. A ja sva sretna i lepršava, tvrdeći kako je sve to sad iza mene, kako sam raščistila u glavi, srcu i svim ostalim organima... I da mi se bivši napokon više neće javljati...
Oko 2 a.m. sam bila u krpama, zaspala kao mali prasac.
Probudila me zvonjava mobitela....
Jedan puta pogađajte ko je bio.
Kristian.....
I naravno da sam se javila, mogu sad sama sebi lagati zašto, iz radoznalosti, iz kurtoazije ( u 3 :21 ujutro !?)...
Napamet naučeni tekst: hoćeš li mi skuhati kavu za pola sata.... Kažem, neću.... Idi nanati... Pričaj sa mnom dok krenem nanati...?
I tako krene priča, težak porod, skoro sam zvala pulsku bolnicu da pošalju anesteziologa i kirurge da obave carski rez, da čujem napokon šta hoće reći pa da mogu nastaviti spavati...
Pokušavao je postaviti nekakvo pitanje, sa tolikom zadrškom i napomenama da ću ja sigurno krivo shvatiti, da mi je počeo ozbiljno ići na živce, ali me i pripremio na pitanje. Znala sam šta slijedi: jesi li ti Nataši rekla za nas?
Možda sam sekundu krzala i poželjela biti iskrena, ali sam kratko i bez titraja izgovorila samo da nisam. Pustila sam si sekundu , taman da mi kroz glavu uspiju proći sve njegove neiskrenosti...
Onda dobro, reče, ali i tako nije bitno... Jok , nije, mislim si...
Započne novu rečenicu: " ti nemaš pojma koliko puta u životu se sjetim kako si me...." i zašuti. Jedan, dva , tri puta. Opet ću valjda krivio shvatiti... Anyway, da skratim, puuuuno puta u životu , kada se uzbudi , sjeti se kako sam ga dobro ljubila ( gore ili dole, pitam. Kaže, u ovom slučaju dole.. Mogla sam si i mislit:). I koliko puta se sjetio kako sam ga primala u sebe, dok bi bila na njemu, jer sam mu prikazala i pokazala da uživam pri tome kao niko.
Nasmijem se ( diveći se sama sebi pri tome:), i kažem: pa ljubavi, ti si meni bio Bog u ono vrijeme. I meni je bilo tako dobro kako je izgledalo, i još mrvicu bolje.... Vidiš, nismo ja i ti tako različiti: meni je seks s tobom bio fenomenalan, i tebi sa mnom... Jedina razlika je šta sam ja imala malo previše emocija , a ti ...
A na kraju, postoji i znanstveno objašnjenje: ja i ti smo jednostavno seksualno jaaaako kompatibilni....
I onda me počne tlačiti da mu ispričam detalje mog zadnjeg seksa sa bivšim mužem, kojih se baš i nisam sjećala... A njega je to tako bolilo :!"#$%&&/((=)=(($$"#!$"Q%
I taman sam se bila uživila u objašnjavanje zašto mu ne dopuštam da dođe na kavu u 4 ujutro, kad začujem čudan zvuk sa druge strane slušalice.... Halo, čuješ me, šta radiš, pitam.
Zvuk je postajao sve glasniji. Trebalo mi je valjda pola faking minute da skužim da on spava i hrče u slušalicu!!!!
Prekinem vezu, u momentu bijesna toliko da ..........grrrrrrrrrrrrrrrrr, a onda se natjeram da se smirim. Ok, 5 je ujutro, budna sam , da ne mogu biti budnija... i zaspao je dok sam pričala.... Pošaljem mu sms sadržaja: "Jako lijepo hrčeš dok ja pričam. Naravno da se nećeš sjećati da si me zvao ni šta si pričao, otriježnjen ćeš Omaru pokazati ovu poruku, a kad se napiješ, opet ćeš me nazvati. Nemoj. Hrkanje mogu imati uživo, da mi ga se sluša. A u tom slučaju, ne bih dobila samo hrkanje, već i zagrljaj :)"
I za divno čudo, u 11 kad sam se probudila, ugledam poruku : "oprosti što sam zaspao".
Njegovo drugo oprosti u 3 i pol godine....
četvrtak, 03.01.2008.
I sada u miru istražnog zatvora, razmišljam o riječima rahmetli babe Atifa.....
Uh, dugo me nije bilo.... Prvo sam uselila u moju kamenu kućicu, pa vraćala Medu u život nakon saobraćajke, pa je krenulo ludilo na poslu... i .... last, but not the least.... sranje do neba.... duga, preduga priča... kao , nešto , rastali se... rastaju se... tamo se i tako nikad ništa ne zna točno... primila par poruka i nekoliko poziva s njegove strane... uspjela ostat dovoljno prisebna da ne bude ničeg... ma šta serem , da se pojavio na početku ponovne komunikacije....
Anyway... pošto sam sa Natašom zadnjih par mjeseci postala bliska, opet sam prolazila s njom sve horore užitka zvanog kristian... i plačući s njom radi nje, uzburkala sve moje duboko zakopane emocije, za koje sam mislila da su nestale, da miruju bar....
Omar , njegov frend bio kod mene na kafi... upoznao natašu kod mene.... i odjednom se počeo smatrat vitezom ostavljene djeve... pa me na večeri sa društvom s posla ispljuvao toliko da sam se rasplakala.... na javnom mjestu....
nisam više mogla slušati nju kako daje ruku u vatru za mene... pukla toliko da sam joj drugi dan sve ispričala.... dobro... drugi, treći, peti... u nastavcima.... ostala je cijelo vrijeme tako čudno prisebna, počela zajebanciju na taj račun... a meni je bilo sve gore...
I sad, u miru..... nečeg.... razmišljam da se sve u životu zbilja događa s razlogom... koliko god zvučalo kao frazetina i floskula...
Zamolila me da je ne zovem dok se ona ne sredi da može opet komunicirat sa mnom.... prvo mi je bilo užasno, a onda... možda je ova bomba trebala eksplodirati, i možda je eksplodirala u pravo vrijeme.... vrijeme da ova neverending fucking story napokon završi, u mojoj glavi i u mom životu.....
ali i to je više nebitno...
petak, 14.09.2007.
I SAD...
I sad sjedim na kompu, imam mengu koja me rastura, hebem ti PMS, MS i ostale skraćenice... nisam dobro, ni ovako ni onako...
Da mi je neko nekad rekao da će mi se ovo desiti... rekla bih mu nek skoči sa terase....
A u kurcu sam,malo jače...
Ma serem bezveze... ali fali mi Ksenija, naš odnos...
Pale sam na svijetu.... toliko ljudi oko mene, i u prvom momentu pomislim da je stvar u tome što nikome nije stalo... ali nije skroz tako... poanta je u tome što meni nije stalo... do onih koji su tu... i time uvjetovano njihove riječi mi ne znače.. toliko...
subota, 11.08.2007.
Septička mog života
Vani pada kiša, pa uz kuhanu čokoladu glumim da je oktobar...
Medo uporno laje, pokušava poševiti plišanu macu, ali mu se poza ne dopada pa se opet ljuti.. S obzirom na njegove seksualne afinitete, pomišljam da je gay, ili u najmanju ruku tipično muško... Pokušava poseksati sve na šta se može popeti... S druge strane, dolazim na ideju da on zapravo i nije pas, nego prije kao neki križanac psa iz Kaštelira i galeba sa obale... Pokazuje izuzetnu sklonost jesti smeće, polutrulo meso, govanca, vlastita i tuđa... A i seks je bez rezultata... Krene pa odustane... Ipak je iz Kaštelira...
Tri jako naporna dana iza mene... Došla do spoznaje da ja netrebam trenutno muža, već septičku jamu.. I mislim da sam našla septičku jamu svog života ...
Ne kupujte nikad kuću bez okućnice...
U istarskom selu sa dragim susjedima... Nek susjedu crkne krava ....
U svakom slučaju, ispade da ću, ako želim imati septičku, morati potrošiti kojih 8-9 milja eurića ( koje, naravno, ne posjedujem ) da bih ispoštovala uvjete koje mi daje vodovod i općina... U krasnu ...
Uglavnom, uspjela sam dovoljno biti dosadna susjedu koju ima zemljište iza moje kuće, da mi dozvoli gradnju septičke ( kad već neće prodat ništa) , i zauzvrat napravim nešto veću, te mu dam pravo korištenja..Eto, ne bih vjerovala, ali sam se prvi put u životu rasplakala od sreće radi j.....septičke !!!
Kako nam ponekad treba malo za sreću :)))
nedjelja, 29.07.2007.
Zaustavite zemlju, silazim....
Eto, da ispunim (?) večeri doma, učlanih se na iskricu...
Subota popodne, plan za večer -bez plana. U najboljem slučaju , ostajem doma, hlapit, i tako mi se ne ide nigdje, a nije baš ni da me čekaju redovi ispred stana...
Anyway, krene prepiska sa tipom, pošalje mi fotkicu, med medeni, spika neka, u vezi je sa ženom starijom 11 god. od sebe, pa prolazi kroz neke dvojbe, jer super mu je s njom ali ipak, ona ima djecu, a on, ako ostane s njom, neće nikad svoju imat... I tako ja sva sretna da ima sjebanijih od mene, pokušam tipu obrazložit moju točku gledišta... u svezi glede njegove veze....
U nekom momentu, priča okrene u drugom smjeru, seks, bla, bla... ( ah, da , i ja pošaljem fotku, čisto da mi se neko malo divi, šta ću kad mi ego u krizi trenutno). I tip navali ko mutav, da se vidimo. Večeras. U pola noći.... u mom gradu...na OMV-u.
Ja nešto nećkam, ali me golica da ga vidim uživo, ma sav je cakani sa onim okicama...
On bi u stan... Nema šanse, ok, OMV.
I tako, sretnemo se, tj. nađemo.
Odemo do plaže ( Bože, nagleda se ja plaže po noći sa ovim balavcima od 30-ak)
Sjednemo na klupu, neka priča krene, njegove ruke krenu pod moju suknju.
Mislim si, ajde, koliko sam zagorila a tip je baš sladak, da vidimo kud će to odvesti.. U momentu mu sklonim ruku i kažem : Znaš, stari, tamo dolje se ne dira. Bar ne dok me ne poljubiš...N a šta ovo liči?
Sav se smotao, i pođe mucat: dobro, ali u obraz, u obraz...
Meni ne samo upitnici iznad glave, nego svi znakovi interpunkcije ....
Ali nije što sam to ja, ali on ne ljubi nikog...
Kažem, ok, ali ne diraj me više...
Ali on bi se ljubio ako ćemo se seksati... (????????)
Kažem nema od toga ništa, seksat se i tako nećemo, a i da sam htjela, neću se seksat s tobom da bi ti mene poljubio u usta !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Da, imaš pravo... veli.
Pa krene sa nekim prijedlozima, on bi da idemo kod mene, pa bi on mene sa vibratorom, ali bez penetracije.... ( !"#$%&/()())=)
A onda predlaže (za promjenu) da idemo kod mene, on gol na jednu fotelju,ja gola na drugu fotelju ( čovječe, pa ja nemam niti jednu fotelju u stanu, a di dvije !!!#$) Mislim si , naravno, ne govorim, jer trenutno nisu fotelje u pitanju, nego ono šta bi on radio na fotelji ( koje nema :).
Kažem, zaboravi, ništa od toga, ti se ne ljubiš u životu, ja se ne seksam...!!! Odmakni se od mene.
Odmaknem se ja , jer on očito neće, pa mi sine: pa maleni je došao provjerit svoju vjernost starijoj dragoj. I zaključio da se ne može ljubit ni s kim drugim...
Kažem, ok, onda smo ti riješili problem, ne možeš poljubit nikog drugog, znači da ti je stvarno posebna. Idi doma, ostani snjom u vezi , pa ćeš vidjeti šta će vrijeme donijeti , veza ti je friška, 2-3 mjeseca, sad živiš samo za emocije i strast, za koji mjesec ćeš znat možda da li je to to....
On sa izrazom olakšanja na licu, eto možda je riješio problem...
Nakon30 sekundi pita hoću li se ja ljutiti ako on izdrka , jer je eto napaljen, baš sam mu seksi.
Mislim se, ajde, igramo dalje, pomoći ću ti da se upoznaš...
Izdrka on, ja sjedim na klupi i susprežem smijeh, pokušavam ne izgledat sleđeno- ušlagirano-išokirano, kako sam se osjećala...
Kaže, kad ispušiš cigaretu, možemo li krenuti ? Nema frke, kažem....
" Ali sad imamo novi momenat u tvojoj vezi" kažem.
Pogleda me sav zblešen ...
Pa, ok, ljubit se ne možeš, ali izdrkat samo na moju blizinu,čak bez da me pipneš, to možeš. Dakle, di smo sada, jesmo vjerni ili nismo kad si tako zapaljiv, znamo li ?
Sad se moj skup interpunkcijskih znakova premjesti iznad njegove glave....
Pa eto , on je ipak siguran 90 -skoro 95 % da ne bi mogao spavati sa mnom... Dakle , ta veza je ONO NEŠTO. ( Doda brzo da bi mi naravno teško odoljeti , s obzirom na moj izgled, bla, bla...; kažem da nema potrebe za tim, znam kako izgledam).
" Znaš, nešto ću ti reći, medeni "
" Da"?
- Da sam htjela spavati sa tobom večeras, ti bi to mogao, jako dobro bi mogao... a i htio si.. da sam ti dopustila...
Lice mu se zategne, kao da je pojeo limun, nešto promrmlja u bradu , da, da...
Nakon minute šutnje čujem : ti ćeš mene zamrziti ... O, ne !"#?$$&&(?
Ne još i to..
Kažem : slušaj, za sve što sam ti dozvolila da učiniš večeras, imam svoje razloge.
Dakle, ne radim ništa u životu bez razloga, odnosno , ono što učinim, ne žalim za tim. Neću te zamrzit, idi doma dragoj, možda ti je poslana u životu da nešto naučiš, pa odi obavi misiju. Ne razmišljaj šta će biti i kako će biti, odmaknut se ne znaš odatle. Kad ti bude vrijeme, budeš .
Pružim mu ruku za rastanak, a on jedino dobaci : tipkamo se !!!
I evo, ko je tu lud, ( osim mene naravno, ali to već znamo)!?
subota, 28.07.2007.
Ništa od ovog nije istina.....
I zar je to to ?
I onda shvatih, na prepad
Da te volim, ko nekad………….
Pa zar si još tu, zar nije gotovo?
Uspjela sam se zavaravati neko ( dugo ????) vrijeme da si nestao iz mog života – realno jesi, osim službenih poziva tu i tamo , ali zar je stvarno istina da si TI još uvijek u mom srcu, da si ti onaj na koga se misli vraćaju kad sve krene nizbrdo, makar ništa ne može ići nizbrdo kao kad si ti tu ………. Odlično izvlačiš kamenčiće iz podnožja brda, koje prijeti da se obruši i samo od sebe ….
Odeš li, to mi je gore od ljubavi…..
Možda je vrijeme krivo, vrijeme koje prolazi, pa ostaju mi samo one čiste emocije, koje si jedino ti uspio izazvati u meni, ali, jebo te, i ovo vrijeme je kurva, šta ne rekoše da ono sve rane liječi, sve briše ??????????
Dođe mi da plačem, da psujem, da vrištim….Da ne priznam nikome, a pogotovo ne sebi, da te još volim, i evo i sad, ruke se koče dalje od tipkovnice, mozak mi govori da ovo ne smijem ni pomisliti, a kamoli napisati, da mi fališ, da bih najradije bila muha u nekom od birceva gdje zalaziš, da te gledam … Da , u nekom od birceva, gdje još pred frendovima i nekakvim prijateljicama noći uspijevaš glumit frajera… Ne tamo , gdje si sam, ne želim te vidjeti, jer sam svjesna da će me boljeti tvoje pravo lice, ono što ti jesi…
I poslije svega, svih sranja, radnog staža ljubavnice od dvije i pol godine, tvog nezasitnog ega kojem je osim žene i mene, trebala i treća, tek da bi se dobro osjećao …. Poslije svih bezdušnih sranja iz tvojih usta, tvoje sebičnosti , meni u duši rupa….. Tvoje mjesto ….
Sad bih mogla biti ironična gadura, pa se tješit da je tip poslije tebe nije uspio ispuniti, jer mu je manji bar za dva do tri puta…. Pa makar se zvao isto kao i ti …Ali nije on kriv… što se zove Kristian….
I znam da si moderni vampir, sa svim onim što ide uz to , ali ….
Ma , apsolutno se ne smatram glupom ženom, ali mozak mi ne pronalazi nijedan prihvatljiv izgovor zašto si još tu, zašto ne mogu dalje, kad si ti nakon mene ( i za vrijeme mene, da se razumijemo ) krenuo dalje, stigao … vjerojatno ni ti ne znaš gdje, glavno da ti je dobro tamo …
Želim dio tebe
Jer nikad nećeš biti moj ….
utorak, 26.06.2007.
KAKO JE LEPO BITI GLUP...
Sa svojih 20-ak, živjela sam u malom selu pored Požege ( sirota mala izbjeglica). Najbolja prijateljica Suzi, ogledalo moje duše i ja njene ( već neko vrijeme se ne ogledamo jedna u drugoj, valjda nam se prestalo sviđati ono što vidimo), duo pegla koji je visio svake subote u Siriusu, ja radi konobara Kreše, moje najveće ( dosad ) platonske ljubavi, a Suzi valjda radi mene. Svakih toliko bi nam se pridružila Slađa, djevojka nešto mlađa od nas, plavih okica i usta a la Severina. Oko Slađe su svi tipovi toliko letali, uvijek ih je imala bar 3-4 oko sebe. Mala primitivna kćer bogatih roditelja, uvijek nasmijana ( kad su muški bili blizu) , ništa je nije vrijeđalo. Nije baš znala sastavit dvije pametne, ma zapravo, kurca jednog nije kužila.
A ja i Suzi smo uporno trabunjale o tome šta smo pročitale, razmišljale i lupetale o egzistencijalno -esencijalnim pitanjima, smislu života, prevrtale Freudovske analize....
Zamislite muškarca koji to želi slušati od cure koju želi jedino odvući na Stari grad ili u park pored gimnazije???
U svakom slučaju, nakon par izlazaka sa Slađom, ja riješih da se opametim, te da postanem glupa. Slatka, nasmijana , glupa. Jer sam zaključila da je tako definitivno lakše sudjelovati u muško-ženskim odnosima. Izgledalo je jednostavno, isključiš mozak i to je to. I ispade jako jednostavno, toliko da sam , trudeći se biti glupa, i postala takva. Jači zajeb.( Otud valjda ona : ne pravi se lud, mogao bi i ostati takav) I ostala godinama u toj fazi .( Bože, strašno, toliko da sam se lupila u glavu tek nakon udaje i sjetila se da sam nekad znala i razmišljati).
NLJO iliti neobjašnjivi ljudski odnosi
Priča 1: Sjedili smo kod Zokija u lokalu, Ksenči je imala rođendan. Zoki sa nama za stolom, i tip imenom Zvane, kojeg nismo poznavale. Oko pola noći neko kuca na vrata, Zoran se digne , otključa. Kristian.
Važno, sa svih svojih direktorskih 135 kg koje su mu ostale nakon liposukcije, prošeće pored našeg stola, kimne glavom :"Dobro veče" i parkira za šankom. Za njim Zoki, koji nas niti ne pogleda, već poput psića poslušno otrči za prijateljem, i ostane tamo, dupetom okrenutim našem stolu. Nas troje se par puta pogledamo, nakon par minuta Zvane ode, a za njimi Ksenči i ja .
Priča 2: Zoki je trebao doći do mene večeras, zamijenit nekakve gumice u kupaoni koje puštaju vodu. Zovem u 4, da napomenem da ne zaboravi pečat, jer je po stoti put zaboravio pečatirati fakture.
- Halo, ej, sutra dolazim, večeras imam goste iz Rijeke, moram ostati doma.
- Znala sam, kažem.
- Ma ne, ne, ozbiljno.
Propita još da li sam sinoć bila vani, i kud mislim iduću subotu i završimo razgovor.
I tako sam njušila da neće doći večeras, radi glupe subote, ali ajde, svaki izgovor je dobar ( ako imaš budalu koja ti vjeruje).
Oko 10 zvoni telefon. Neda. Kristianova supruga. Sama je doma, jer je Zoki zvao Kristiana da dođe kod njega. Nisu mi rogovi narasli od muke (za to nemam mjesta, imam na glavi još one iz veze sa Kristianom), nego mi se želudac okrenuo naopačke.
Ako ne rade na međusobnom uzrokovanju hemoroida, fuck, onda stvarno ne znam o čemu se radi, da se jedan odrastao muškarac ponaša poput zaljubljene žene koja ostavi prijateljice za stolom i otrči za dragim, bez da pozdravi društvo s kojim je sjedio cijelo veče.
Može li osoba sa povišenom razinom feromona imati takav utjecaj na muškarce ?
Očito može.
A ja sa jednim bila u vezi dvije i pol godine, a sa drugim se kao nešto barim. STRAŠNO !!!!!!!!!!!!!!!!
ponedjeljak, 25.06.2007.
kako je sve počelo...
33 godine, razvedena, slobodna, podstanar. Ja i Medo, jedini muškarac za kojeg mogu reći da je MOJ. Mada je i on pomalo prodana duša, pa liže nožne prste svima koji mu se dopadnu, a nije baš izbirljiv. Prije 7 mjeseci uspjela izaći iz začaranog kruga uloge ljubavnice ( kako to već ide, ja sam njemu bila posebna, on će se razvesti i mi ćemo sretno živjeti sve dok ne umremo...).
Ali dok se to ne desi, bili smo kućni prijatelji, ja prijateljica njegovoj ženi ( da bi mu mogla biti blizu, kaže), plakala s njom svaki put kad je bila u k....., ne znam više da li radi nje ili radi sebe, on bi od nje čuo šta sam ja radila taj dan, a od mene šta je ona , a ne želi mu reći...
E ,da. Nakon prvog seksa s njim ja sam se rastala od muža, koji je , btw. uzeo iz stana sve što je mogao uzeti, uključujući i "perje iz jastuka njegove bake", citat završen. Ma rastala bih se i ovako i onako, jer sam shvatila da ne želim bit mama 27-godišnjem djetetu koje nisam rodila. Uglavnom, kako ove urbane bajke već idu, nakon moje rastave je ljubav mog dragog (zovimo ga Kristian) počela blijediti, pa se veza pretvorila u mučenje, bar za mene. Čista klasika, nemam vremena večeras, pa nisu mu frendovi dali otić tako rano....
Anyway, uz stotine sati mudrih razgovora sa mojom dragom Ksenči, puuuno sati razgovora sa tarot linijama, moj peti prekid sa njim za mene je bio i zadnji. Hvala Bogu na prelivenoj čaši :
- Idem na operaciju 20. Posudiš mi onu knjigu koju sam ti poklonila kad si bio na liposukciji?
- Ali ja letim na Kubu, znaš šta je 10 sati u avionu? Bit će mi dosadno!
- Imaš pravo , gore je tebi 10 sati u avionu, nego meni 10 dana u bolnici. Pitam gluposti.
Nakon svih sranja koja mi je priuštio tijekom 2 i pol godine, jedno pitanje odnosno odgovor mi je napokon otvorilo oči.
Hvala Bogu pa nikad neće pročitati ovaj post, da ne sazna koliko sam mu zahvalna na školi manipulacije, psiho-analize, borbe "porazi neprijatelja njegovim oružjem" isl.
Sve ovo je bilo potrebno napisati, da bi se i vi i ja snašli u daljnjoj priči. Kako je svijet inače jako mali, a grad u kojem živim naravno još manji, mjesta na kojima se krećemo obadvoje, bar su povremeno ista, ljudi koje srećemo vani su isti...
Bila sam preksinoć opet kod Zokija. Sa dragom suprugom mog bivšeg Kristiana ( opet komuniciramo, sad iskreno jedino suosjećam s njom). Zoki je inače moj kao prijatelj, ali i Kristianov drugi najbolji prijatelj . Bilo je još par ljudi iz društva, malo se popilo. Ja zločesta u najboljem izdanju, minjaku i najvišoj štikli koju imam, a Zoki pogubljen kao toliko puta. Da se isprovocirati kao mali dječak, ( cijelo društvo zna da nešto frca kad smo jedno drugom blizu, ali mi tučemo po priči o prijateljstvu do kraja života).Što mene naravno ne sprečava da budem zločesta :
- Ali, dečki, Zoki me neće, zašto te ne privlačim ?
- Ma ne privlačiš me k......! Bolje da šutim.
Društvo popada od smijeha.
Privuče me k sebi, naslonim se na njega ( on na barskoj stolici, ja stojeći), i nakon dvije minutice osjetim da se nešto događa tamo gdje prijateljice ne izazivaju takvu reakciju....
Bigi krene a on ode za njim zaključati lokal ( i uspostavit primirje u međunožju, vjerojatno).
Nastavimo razgovor:
Dobro, šta radiš ti s tom Anom? Kad sam te pitala voliš li je , odgovorio si: a što je ne bih volio? Ja to mogu reći za nekog sa ceste, a zašto je ne bih voljela? Ma ne za nekog s kim si dvije godine u vezi.
- A znam, ali šta kad imam nju i još 3-4 prijateljice...
- Čekaj, kakve su to prijateljice koje trpaš u isti koš sa curom?
- A one su bile prije nje, dobro imam 2-3 prijateljice ...
- Šta imaš nešto sa svima?
- Ma ne, ne više, ma joj, muka..........
- A da ti zastaneš pa se zapitaš bez koje od njih ne bi mogao zamislit život, pa olakšaš i sebi njima ?- tlačim ja kao dobra prijateljica bez ikakvih primisli.
- Ma ja o tome ne razmišljam ....
- Malo se bojiš razmišljanja o tome, prijatelju ?
- .........................
- Znaš, ja sam zaključila, da, pošto si ti zauzet, i mi ne možemo ništa drugo radit, ti ćeš biti moj prijatelj za grljenje, kad mi treba, ja te zovem i ti dođeš?!
- More, cijeli život! Ma , a ako neko bude ljubomoran?
- Pa ko ?
- Pa nekog ćeš upoznati i onda ........
Uglavnom, završi divno veče, krenem, kažem " a pusa, prijatelju"? , on namjesti usta za poljubac, poljubim kut usta i odem.
Sinoć opet navratim do njegovog lokala, kad vidi čuda, gospodin bivši tamo, s Zokijem za stolom. Zoki poluživ, jedva me pogledao, promrmlja nešto tipa "ma sinoć sam bio pijan", dok se Kristian smijao samozadovoljno u bradu, i to divno mučno druženje potraja sat i pol, prije nego smo mogle otići a da ne bude preupadljivo.
