31.03.2006., petak
rožnati križ
|
I pored svih problema koje sam imao sa smrću šećer u prahu na kraju bio je kad sam vidio nokat na malom prstu. A u sto debelih crvića koji su me načeli zar i sada, a ovaj put zauvijek, moram derati čarape? Mrtvačke čarape su jeftine. Za dva dana stradale su i cipele. I one su jeftine. Kad čovjek odapne jedino što se događa u njegovom prilično neživom organizmu je da mu rastu nokti i kosa. Najveća tlaka mog mizernog života bilo je rezanje nožnih noktiju. A imao sam vrlo čvrstu materiju, skoro čeličnu. Majke su svojoj djeci nježne rožnate izrasline pažljivo sjeckale filigranskim grickalicama, a moja je zbog mojih poklopaca za šahtu specijalizirala rad na tokarskom stroju. Prvo bi brusilicom odrezala komad nokta, a onda bi iz te žilave mase pravila figurice «od slonovače». Naravno, ja sam svako polugodište imao novu pernicu i cijelu paletu tempera, a i dobivao sam prilično veliki džeparac. Postali smo prvi proizvođači figura od slonovače u regiji, a s vremenom i glavni izvoznici iako nije teško biti glavni kad si jedini. I dan danas na zidu moje sobe uokviren stoji grafikon iz novina koji prikazuje krah afričkih izvoznika slonovače, a sve zbog mojih noktiju. S vremenom je slonovača postala «out» i mi smo opet bili obična radnička klasa s jednogodišnjim putovanjem na more i trodnevnim radničko-sportskim igrama. Više nisam dobivao džeparac i vrijeme je bilo da se zaposlim. Iako je kum Mate imao buldožer, tek je s mojim rovokopajućim noktima uspio postati lokalni tajkun. Ja sam prokopao tunel Učka, a ne tamo neki Viadukt ili Industrogradnja. Akumulaciono jezero Peruća, proširenje toka rijeke Save, pokušaj izgradnje Sueskog kanala između Jadrana i Bajkalskog jezera mojih su noktiju djelo. Kad sam se prvi puta zaljubio ubio sam. Noktima sam prerezao grkljan smradu Kikiju koji je pred mojim očima poljubio Dadu. Nju sam znao još od malih nogu i velikih noktiju. Zločin smo nekako zataškali. Kažu novine da je umro. Nasilno. Jedne noći kad se vratio ujak iz Brisbanea i saznao što radim i za koje pare, uzeo je motornu pilu i odrezao mi nokte. Za mene posla trenutno više nije bilo. Sjeo sam na ogradu zelenog mosta i promatrao veslače kako šamaraju brzake. Kad su nokti opet izrasli, riješio sam postati kajakaš. Bar je za mene to bilo lako. Kleknuo sam u lavor i jednom nogom veslao. I tako sam postao emigrant. Naši su ljudi svud po svijetu. A onda sam se jednog dana vratio doma. Govorili su ljudi da se vratio Jugošvaba, a ja sam radio u Gruziji, kopao kanale i rušio šume. Noktima. I nisam imao ništa osim zlatne medalje u ronjenju na dah. Sav preostali život bio je amnezija. I nije mi nešto pretjerano žao što sam umro. Nokat na malom prstu odvajkada je rezao meso. Divlje meso. |
- 02:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #
30.03.2006., četvrtak
kiborg kuga
|
U jednom gradu gdje ekipa nosi čarape s Dinamovim grbom postoji jedna trgovina. U stvari, postoji ih mnogo više, ali na tu se naslagalo sedamnaest katova u kojima žive neki koji nose i tanke poliesterske čarape pa im noge ubrzo zasmrde ili ne nose čarape pa im noge isto tako ubrzo zasmrde, a postoji i jedan lik koji ima sedam pari čarapa od kojih tri para imaju rupe, a jedan hrvatsku trobojnicu bez grba. U toj trgovini rade stare koke kojima je vrijeme podarilo blagodati komunizma pa se ističu svojom marljivošću i nesebičnom prezentacijom slobodotržišnog trgovačkog bontona. Proljeće tare svoje krmeljive oči o umorne izjebane mačke i sunce sja. Trgovina je pusta. Stojim za pultom gdje se sunčaju zeleni vršci parizera i sasušeni rubovi davnih sireva i čekam da se zlatna ribica od pedeset kila mršavo naslaganih na kostur visine metar i osamdeset centimetara prene iz socijalističkog sna i upita me što mi je, što želim, da naprosto izvolim što ću izabrati iz tog bogatstva botulizma. «Petnaest deka ementalera» «Čega?» «Ementalera» «Koliko ste ono rekli?» «Petnaest deka» Nestrpljenje je majka živčanog sloma i stoga se manirom zatvorenika pred kojim je samo bodljikava žica kroz koju se treba migoljiti, a hrani je prilično opaka električna neman, borim sa svojim impulzivnim Ja. Poput bezubog dabra koji je odlučio pojesti sekvoju, reže izblajhana teta koju je i ofucana mačka napustila, kvrgu ementalera. Izreže četiri listića pa ih stavi na vagu. Pet dekagrama. U očima se nazire dvozupčani mehanizam i mali brojčanik koji broji do devet. Vrijeme stoji i svemir će uskoro postati hladetina. Spretnošću deve kojoj su posmrtno dali odlikovanje zbog samoinicijativnog stajanja na crveno na jednom od tri semafora u Sahari, Merlinka nekih čudnih ljubitelja plavuša izreže još jedan listić ementalera i stavi ga na vagu. Sedam dekagrama. «Koliko ste ono rekli?» «Petnaest dekagrama» Odjednom se njeno lijevo uho izdigne dva milimetra od standardne razine položaja uha i nalog je u proceduri. Stroj za rezanje mesa se ugasio. Sporost je prijelazna i poput kiborg kuge ubija stroju volju za životom. Sasvim određeni homo sapiens kojem su prastari aramejski svečenici odredili statičnost kao pojam kretanja, krajnjim naporom još jednom pokrene stroj za rezanje mesa i odreže još tri listića iscrpljenog i pred suicidom ementalera. Deset dekagrama. «Gospođo, mislim da vam onaj mali krade Milku»  Jebeš ementaler, ionako ga jedem s đurđevačkim jegerom. |
- 10:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #
29.03.2006., srijeda
ne vjeruj ljudima koji imaju tri kurca
 Hodaš jednom stranom ulice i pređeš na drugu nakon što automobili prođu i siguran si da si izbjegao svoju smrt ili ozljedu jer si propustio sve automobile koji su nailazili. To je dobro. Imat ćeš vremena za sebe. I onda sretnem poznanika iz osnovne škole. Ja njemu da kako je on, on meni da kako sam ja i eto, meni se pripišalo. Rekoh ajd bok i on meni isto tako i nismo baš sretniji zbog toga što smo se sreli. U stvari ja sam postao nešto nesretniji no što sam bio jer me nenormalno pritisnulo. Gdje ću, što ću, znam kako ću, i sretnem drugog poznanika. Znam ga iz vojske i pouzdano znam da ima tri kurca. Kaže da mu jedan služi za jebanje, drugi za pišanje, a s trećeg skida kajmak kad mu se zamjere ljudi (on je dostavljač ćevapa). Ne znam kako on to radi s ženama, ali jedan mu je i praktično i teoretski viška. Dobro, to sad i nije bitno jer koga zanima kako trokurčni dostavljač ćevapa jebe, već je bitno da se meni pripišalo, a njegov je stan odmah tu, tri kurca odavde. To mu nisam rekao, to se on tako šali. Glupa mu je šala. Jel? I onda sam ušao hitno u njegovu kupaonu i shvatio da se on u stvari hvali i sere i da mu sva tri kurca služe za pišanje, a ne za, jel, jebanje i kajmak, jer koji će mu hvat loših drva tri pisoara (sad će netko pomisliti da zašto se ne bi ispišao, obrao kajmak i onda jebao, ali, ljudi, jesmo li se za to borili? Je li zato izgrađena pruga zajedništva i sreće?) Ovo ću vam reći samo jednom jer pametnom je to dovoljno. Ne vjerujte što vam pričaju ljudi koji imaju tri kurca jer jedino što pouzdano mogu tvrditi je da su sinoć najebali u 'tri pičke materine'. Fijuuu! |
- 20:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
par malih savjeta za dobro jutro
|
Vrativši se sinoć iz bilateralnog posjeta svojim roditeljima & co, shvatio sam da ne živim s njima. Eto. Nekom treba malo više da shvati nešto što je očito. Astronom bunca Da je pomrčina sunca Al' jebemu miša Kurac mi to znamo Kad vani pada kiša Ovu pjesmicu će moja nećakinja čitati za dan škole. Dao sam joj sto kuna i vijače. Nego, pomnim statističkim bilježenjem utisaka sranja u dnevnik sranja koji vodim još od osnovne škole, te brojnim intervjuima s ženkama, došao sam do zaključka da muškima treba daleko više wc papira da odstrane nusprodukt no što je to potrebno ženama. Pretpostavka: muški je komad masniji, a dupe dlakavije. A možda je razlog i to što mi seremo sajle od pola metra, a žene se olakšavaju ko zečice ili u krajnjem slučaju ko srednje veliki pekinezeri, i kad ta sajla od pola metra prođe svoj porođajni put nije teško zamisliti koliko se kontrakcijom sfinktera nakupi drečne patine na ošupčju. I budući da sam zagovornik ravnopravnosti spolova predlažem da u troškovima zahodskog špeceraja muško mora sudjelovati s najmanje 70 posto sredstava. Ili neka pere dupe nakon sranja što je dobro ukoliko se obazire na neugodnosti koje ostavlja smeđi trag na gaćama u očima njegove partnerice. Za one poput mene koji ne rade i nemaju para za papir i sapun, predlažem sakrivanje gaća na krov i sušenje na jarkom suncu kako bi nakon nekog vremena mogli ostrugati smeđu koru. To preporučuje i Lidija Kralj, kao što preporučuje i Dukatovo slatko vrhnje koje kurca ništ ne valja. I još nešto: njuškanjem živčanih žena po tramvaju, skužio sam da menga ima miris po konzerviranim ribama |
- 10:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #
28.03.2006., utorak
arghhhh!
 (Medo ubojica pojeo je sliku i posrao mi se ispred vrata. Mislim da je to upozorenje) Ako se ikada nađete u situaciji da vam srce crpi koštanu srž iz jedne od stopalnih koščica zbog toga što ste u blizini uočili jednog od gore naslikanih identičnih zvijeri, onda znajte da ćete uskoro posivjeti od smrti, a na poplunu će vam zabiti drvenu oznaku da ste, eto, bili mladi, a tako okrutno skončali svoj život u usponu, a još niste sagradili kuću, kupili auto, napravili ili rodili dijete i malom debilu čupali uši što vam je iz kožne jakne izrezao krpu neophodnu za praćku («Jebem ti mater tko te pravio, da ti jebem mater!»). Ono što će vam se tog trenutka dogoditi nećete moći osjetiti osjetilom okusa jer Medo ubojica prvo zarije svoje plišane kandže u ramena i vrlo oštrim zubima raspara vam grkljan, poliže smeđe duhanske hračke i stane na nogu na kojoj već mjesecima na red čeka kurje oko da ga oftalmolog pregleda i preporuči neke kapi jer vas isto toliko vremena svake noći u isto vrijeme peče. Zašto baš vas i zašto baš plišani medo? Ne znam zašto baš vas, a i zrak je zasićen kurcoboljom. Kad su Medu prije dvadesetak i pet godina kupili u nekoj mađarskoj trgovini i kad je prvi puta došao u ruke autora ovog gnojiva, zarekao se i zakleo na grobu mrtvog drvenog vlakića, da će, ukoliko preživi torturu ravnu torturi najmaštovitijeg španjolskog inkvizitora kojem su rekli da ga jebo bog, i ukoliko se domogne vunenog saća u kojem se nalazi pamučni med, te smogne snage da ojača i izdigne se iz proživljenog pakla kojeg mu je priuštio gnojidbenik, poklati sve živo i ono manje živo koje se smatra homo sapiensom, i da će, što ja znam, valjda napisati neke memoare, iz zatvora ili otkuda li već će on to napraviti, nije ni bitno. Samo ne znam tko su ostala sedmorica identičnih ubojica. Uglavnom, pazite se. I jedite govna. Medo se grozi govnojeda. |
- 22:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #
27.03.2006., ponedjeljak
Profesor Psiho T uživo iz Popovače
|
Ako ste željni iskrene ispovijesti jednog pacijenta jedne psihijatrijske ustanove koji svoje duboke utiske utisnute duboko u receptor utisaka utiskuje unutar i izvan ustanove i prenosi ih bez uvijanja i uljepšavanja, na vrlo duhovit i zanimljiv način, a nije niti pisac, niti novinar, niti ikoji kurac od pera, preporučujem blog Profesor Psiho T Inače Profesor Psiho T član je jedne tročlane blogerske familije u kojoj je on otac, a sinovi mu muški potomci (jedan je seronja i on će se prepoznati jer mi slini po blogu  ))) i svi su oni od reda vrlo zanimljivi i duhoviti ljudi, ali neću vam odati koja su druga dvojica da se ne bi neke druge blogovske obitelji osjećale ugrožene.I nisam slučajno naišao na ovaj blog i preporučio ga, već je to rezultat nepotizma, odnosno kompenzacije za uslugu koju mi je sin ovog zaista zanimljivog autora napravio i za koju sam mu još dužan i neko lizanje kurca. p.s. Ostavite mu komentar da čovjek ne posustane u pisanju. Bilo bi šteta. |
- 18:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
kako je Regoć shvatio da mu kurac vrijedi to što može kurcem mlatiti vojnike na bedemu
|
Malo sam izašao iz blogerske sfere gdje su moje očite frustracije nalazile plodno tlo, koje sam dobro zagnojio, i pokušao isplivati iz govana neimaštine i nezaposlenosti i ovih dana čekam odgovor na vrlo egzistencijalno i nimalo filozofsko pitanje: raditi ili živjeti od ljubavi? Lakše je živjeti od ljubavi dok radiš jer onda ljubav ide kroz želudac, a ovako ulazi kroz oči i uši, pokušava doprijeti do želuca i kad tamo dobije odjeb, fino se omota oko živaca i, majku li mu jebem, tlači dok čovjek od grižnje savjesti ne poludi ili pak ogugla i postane teško đubre i parazit. Objasnit ću vam jednom prigodom kako su principi za koje mislimo da su ono što nas čini svojim u stvari goli kurac jer tko smo mi da sudimo o ispravnosti naših principa. Što ih se više držimo to smo manje tolerantni, a što smo manje tolerantni to smo više đubrad. I onda netko na kraju ispizdi. A to je onaj čiji nervi putuju kroz kapilare hrasta lužnjaka, bio on svjestan toga ili ne. Jebo principe. |
- 16:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
21.03.2006., utorak
jeli francuska voda bolja zato što na njoj piše Perrier?
|
Eto, upravo se vratih iz Moderne galerije zagrebačke. Stric punici, ima se što vidjeti. Dvjesta godina hrvatske moderne umjetnosti ipak nije malo. Jest da ima tu svakojakih radova, ali tko uopće može suditi o umjetnosti ako nije vidio što mu je djed naslikao na zidu kuće kad je u rakijaškom deliriju otkrio svoj raskošni talent, ili kako ćete ocijeniti susjedin goblen, ako ne obraćate pažnju na tabletiće vaše žene koje je preko noći naheklala. Pomislit ćete da susjedin goblen vrijedi više zato jer tko jebe ženu i njezine končane pizdarijice. Kod susjede je uvijek slađe, i ljepše i bolje. Ne bi autor ovih hvalevrijednih redaka bio ono što jest da barem malo ne bude zajedljiv i ciničan. 40 kuna košta karta za 'Hašku školu'. 10-20 kuna košta karta za '200 godina hrvatske moderne umjetnosti'. Kvaliteta? Neusporedivo stoji na strani 'naših' umjetnika. Vidi se da nisu rezali nokte na nogama dok su stvarali. Ali, kad u tu kulturnu juhu ukuhamo malo marketinga, malo snobizma i prstohvat 'tuđe je bolje', dobijemo daleko manje posjetitelja u svojoj štali u kojoj spava krava šampionka. |
- 18:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #
16.03.2006., četvrtak
uplužila vas hipikomuna
|
Nije više bitno kuži li itko išta, jer tko smo mi da shvaćamo genija koji će u neka daleka buduća vremena biti citiran i kopiran. Bitno je da se zbunjivanjem stvori ugođaj vulgarne zavrzlame kojom ću vam prenijeti što se događa u pizdovaniji kužne überprasice podno babilonskog kanalizacijskog jedemgovna kolektora u kojem se skupilo govnastih sedimenata 'oink' 'oink' zaonjkala je überprasica i pozdravila blogere i one koji ih puše iza zapljuvanih i zadrkanih monitora jebomupasmater smanji kontrast, oči će mi se izbečiti ko u žabe nabijem joj žarač među krake i pojedem s gljivama, a vrane, a njih imaaaaa, i grakću kurve leteće pas im mater nakatamaranio i zato laju. I sve dok na televiziji se vrti vrti vrtuljak u ustima ti visuljak, cmokni, cmugni, pleti, žeži, mlohavi visuljak najednom kruti komad spužvaste materije zvane kurac, ona reklama sa Škorom, ja u civilnu vojsku ne idem. Pa neće mene Ameri braniti kad nam tuđin pokuša uvaliti hvat kitodrva s pozadine i s naličja. Tko pušku ne zna držat, taj je metroseksualna pacifistička materijalistička stavite ovdje što vam drago, ali da je mlohavo i nikakvo. |
- 20:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ljubav
|
Kad je Franjo volio do jajoglave sredustne središnjice Pajazitijevog lijevokurcnog napršnjaka susjedov mlin bez vode, onda je plazmatično-citoplazmična superbrzo bijelo iz vaginalnog kanala brod Titanik i podmornica Potemkin zajedno u zagrljaju transvestitske pružam ti pičku uhvatiš se za kurac, to radio strasno. A strasna masnoušna pedikulična s grane na granu skačem i svijetlim ako sam florescentna, a ako nisam onda sam obična insecta kurva u mrklom međunožju, ljubomorno do prekobesvijesti osvijestilo ga škripanje nabinarodne u šupčano područje do laringitisno-gnojavog gripa hripavac nadraživanje otorinolaringo guram ti u sve pore, zasrao situaciju i sad glavom udara o kontejner na kojem je kredom napisao F voli A. |
- 11:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #
15.03.2006., srijeda
stop
|
Manimo se prilično ćorava posla i završimo jednom za svagda ovu blesavost adolescentnog pučanstva. Dakle, budući da je kozonogi jeboprištac tetkove prčiguzne tarabe popišam se oko sebe tri puta i pljunem u lice malodičnom dikobrazu, iznijela svoje nabijem ti glogov kolac u lijevi apendiks šupčanog međuprostora baba i deda agronomi, mišljenje koje je kao što je iz priloženog masnočvimbavog podnognojnog razbijem ti njušku oličenu drečnim kolomazom, vidljivo, a riječ je o pazi da te gnojavi drkoušni peder ne stavi na listu za čekanje, vrijeđanju, neka odgovara. Kurconatezajući za sva vremena Sisajed. |
- 13:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #
14.03.2006., utorak
flash vijesti
|
Sijamski štakor koji je pokušao izrezati si jedanaesterac na čiru: život mi je pakao zbog bloga kojeg sam glodao unatoč saznanju da sam klon sunovrata ili potomak samog Narcisa. Kad je sijamski štakor uočio da mu se kurčeva obratnica oko pizdooke dupeusisne milepizde materine u šupku tri mala parazita, upalila, izvadio je neobično neoblikovanu zasranu glavicu šupkoliznog neovisnoizdrknog pustopružnog tetka, očeve sestre glasa koncila visibaba, i shvatio da jedanaesterac na čiru više nema smisla. Uzeo je mrakovaginični hemerohemisferni nabijem ti kurac uokopasni nožić i uz napila ti se krvi sifilitična kurva mamojebna flundrača doklitorisni makjato s nuklearnim nabojem, stao rezati jedanaesterac na čiru. Pih, koja budala. |
- 22:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Kolinjsko zelje
|
Nije li blog odličan lijek za rastezanje frustracija nakon kojih ostane samo par miroljubivih reakcija poput ubijanja žaba koje se pare? Stoga… U kurac. Najlakši način da ne odem u kurac jest izderati se «U kurac!» U kurac! (Sudbina je peder) Kad nam se đubre prišulja straga Stisnemo šupak i tjeramo vraga Kunemo sudbu što penetrirati hoće Praveći od nas neminovno voće Kad nam ga želi uvalit strasno Izbiti krajnik i svršiti slasno Stisnemo anus, stegnemo dupe I prstom ciljamo devijantne rupe Ostavi se mene peder-sudbino Ja samo pijem krvi svoje vino Nemoj me tjerat da psujem boga Jebi one tamo a ne guza moga I tak… U frižideru već tjedan dana stoji kiselo zelje, pa bi mogli sutra zaklati koju svinju na ulici. Kolinjsko zelje, narodu veselje. |
- 03:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #
13.03.2006., ponedjeljak
Kako je nastao potop
 Jeste li ikada vidjeli na televiziji kad u neki izgladnjeli i ratom opustošeni kraj dođe humanitarna pomoć i kad se siromasi bore za komad hrane koji će im za jedan dan produžiti život?Ako niste, idite na rasprodaju cipela u Tvornicu. Ovakav strah od kopanja očiju nisam doživio od kada sam jednom davno u Indiji stajao oči u oči s kraljevskom kobrom i kada me (zahvaljujem svevišnjem Višni) samo puka slučajnost spasila da mi to gmizavo đubre ne pljune otrov u oči. Miševa se više nikada ne najela, dao Višnu da se ne najela. Da nisam tamo izigravao naslon jedne kožne fotelje, nikada ne bi vidio tu cipelarsku kulu Babilonsku. Znate zašto je Bog četrdeset noći i dana lio kišu na zemlju? Zato jer je vidio rasprodaju ženskih cipela. Međutim potop ih nije spriječio da nastave jer je neka iznimno dosjetljiva žena izmislila gumene čizme. I zbog toga pure stoje na kiši sve dok se ne udave. |
- 16:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
12.03.2006., nedjelja
Recenzija: prljavo suđe feat. znanstveni osvrt na smrt papige
 Jutros sam htio pisati o «francuskom krumpiru s vrhnjem s pogledom na jutarnje sivilo oblačnog Zagreba», ali zajebo me digitalac i njegova neutaživa glad za baterijama pa sam se odlučio za jučerašnje stanje sudopera prije no što sam uzeo spužvu u ruke i jebo mater prljavom suđu. Narod kaže da nije dobro iznositi na vidjelo svoj prljavi veš jer ljudi se hrane tuđim nevoljama i problemima i drago im je kad im suHrvat pati, ali ovdje se radi o prljavom suđu i nigdje nije zabilježena narodna mudrost ili barem preporuka da ne pokazujemo svoje prljavo suđe. Osim prljavih tanjura od poljske mazutne gline, reš keramičke obrade, u gomili neestetskog (prema standardu čistoće), nalazi se i sveti gral usidjeličkog kuharstva – rostfrei lonac za sve prigode, osim za binokularnu obdukciju mrtve alzaške papige s podužom anomalijom u radu srca koja se manifestira kroz prestanak rada i prilično sigurnu izvjesnost da ono neće proraditi. Jedino ako u novom životu postane, što ja znam, na primjer, uginuli kornjaš s klemama na srcu. Budite lijepo pozdravljeni i prionite na posao. Nerad je majka tetine babe stagnacije. |
- 10:43 - Komentari (15) - Isprintaj - #
11.03.2006., subota
Recenzija: auzvinkl lavabo
 Nije li predivan osjećaj kad nazoveš majstora da ti postavi lavabo u kupaonu dok tebe nema jer si na nekom seminaru i jebavaš kolegice, a ženu ti boli kurac stoji li išta u životu na svojem mjestu, i na kraju kad dođeš kući izjeban i istrošen i uđeš s namjerom da se isereš poput krave prije no što joj ga Niko Kranjčar uvali, i ugledaš ovaj prizor?U ovom sam stanu mjesec dana i do danas nisam shvatio da je lavabo postavljen malo ulijevo ispod pipe. A kako sam uočio taj sitan detalj? Znate li da vam mozak prilikom sranja radi u hipermodu i centar za zapažanje nebitnih stvari naprosto naginje eksploziji koliko cjepidlači oko nebitnog? Zato znadete na pamet sve deklaracije na omekšivaču, šamponu i deterdžentu, i zato su vam oči izbečene kad serete. Kad bi čovjek neprestano srao, pri tom učeći, ubrzo bi doktorirao, ili kad bi igrao šah sjedeći na školjci i istiskujući tvrtka… ma koji kurac sad to treba tu na kraju pisati?! |
- 14:58 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
CRKLO ĐUBRE |
- 13:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #
10.03.2006., petak
Recenzija: balkon s mrežom
 Iako je lakše recenzirati, na primjer, konac «Mirjana», pogotovo zato jer neke osobe vežu to ime uz ono na svojim osobnim iskaznicama, recenzirati balkon sa žičanom mrežom je veliki izazov i čovjek željan avantura naprosto ne može zaobići tu kritičku putešestviju.Prednosti balkona s mrežom ravnopravne su nedostacima. Pobornici će pronaći nijanse kojima će argumentirati te prednosti i proslaviti pobjedu na sebi svojstven način – pokušati samoubojstvo (oni koje ne treba shvaćati ozbiljno) skokom s tog balkona, odbiti se od mreže i glavom razbiti staklo na balkonskim vratima te pustiti koji decilitar krvi iz rasporenog čela Protivnici balkona s mrežom neće se zamarati argumentima i nedostacima (to su oni koje treba shvaćati ozbiljno), već će razrezati mrežu, preskočiti ogradu i ukrasiti automobil Clio 1.6 - bez dodatne opreme, crvene boje, alufelge, lizing, pogon na dva kotača, najprodavaniji auto u Hrvatskoj jedne od proteklih godina - i time pokazati kako je bez mreže u životu sve lakše, barem one tri sekunde koliko se čovjek osjeća lak kao pero i poletan kao vreća cementa u slobodnom padu. Unatoč ovim dvjema različitim prevladavajućim interesnim skupinama, postoje i ljudi poput mene koji ne pomišljaju da je van ograde život ljepši, bolji i jednostavniji, a prizemljenje rješenje za probleme, i takvi se u kišne sate jednog ožujskog petka hlade na balkonu i razmišljaju hoće li spojiti mrežu na električnu mrežu i priskrbiti si lovačku juhu od goluba, vrapca ili autohtone zagrebačke kokoši na spidu. Jedini crv pomutnje koji je kritikusa i recenzenta svakodnevnice izglodao do citoplazmične ovojnice jest: kako će pljuvati s visine? No, ubrzo se odnekud pojavi kokoš olakšanja i pojede jedinog crva pomutnje i kaže kako nije toliko bitno što ne mogu pljuvati na automobile, već je mnogo važnije što mi golubovi neće zasrati gajbu praznih pivskih boca, zlunetrebalo. |
- 12:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #
09.03.2006., četvrtak
Recenzija: izložba haške škole slikarstva u Klovićevim dvorima
 Jebem ti Vincenta van Boga. Jednom davno, prije cirka stodvajspet godina probudilo Vincenta pišat. Kako mu je zahod bio na vrtu pokraj šljive, Vincent je morao proći pokraj jebenog štafelaja, gdje su nemarno poslagana stajale vodene boje. Iste onakve vodene boje kakve smo mi u vrtiću jeli za doručak i sat likovnog odgoja. U stvari, jedina impresija koju je autor ovih licemjerno-ciničnih redaka doživio jest depresija. Ako ste u mogućnosti da vas ne najebu da idete pogledati tu senzaciju od haške škole slikarstva u kojoj je Van Gogh predstavljen kao glavna pička maturalne zabave, a ispao je teta Katica na upadu u javni zahod, dozvolite da vas nenajebu da idete na izložbu. Pošaljite ih u kurac i recite da Hrvatska nije kulturno smetlište gdje će istaknuti slikari prikazivati svoja neuspjela ostvarenja. To je isto kao da u gladnu Afriku pošaljete stošezdesetdva dana stari kruh na koji se ulovio plijesan ili da u neku islamsku zemlju pogođenu glađu pošaljete kontingent svinjetine misleći da će oni biti neizmjerno sretni samo zato što su gladni. |
- 19:04 - Komentari (24) - Isprintaj - #
pozdrav
|
Eto, samo da na brzinu javim da sam dobio ADSL i Prisežem Da ću redovito izvrtati smeđi i žuti pokrov svojih bijelih tarzan- gaćica i pokazivati ga svima na uvid Da ću svakodnevno zaželiti nekome da jede govna Da ću svjesno i odgovorno pljuvati na sve primitivne devijacije ovog društva Da ću pljuvati po masovnoj histeriji osim ako nije vezana uz bloganje Da ću psovati istim intenzitetom, kako neistomišljenike tako i one koji mi se ne sviđaju Bog vam duši prosti jer si ne znate sami oprostiti (Sisajedova poslanica budalama S:2) I častim vas drugim dijelom Pajaziti Alimijevog koda 2. Zanemarimo Pajazitija i njegove sladoledarske navike koje je u svojoj podsvijesti Trebor Dingdon vezivao uz kulinarske eksperimente iz djetinjstva i posvetimo se Treboru Dingdonu kao glavnom liku ovog žvrljanja slovima. Trebor je dobio ime po Robertu F. Jaruzelskom, poljskom disidentu koji je jednog ne suviše neobičnog dana postao disidentom iako to izričito nije htio. Je li vam bitno kako se to dogodilo? Pretpostavljam da i nije, ali vaša vas picajzlersko-kritička narav tjera da autora jebete u mozak kako je površan i kako nabacuje nevezane gluposti, ali tko vas jebe pogani. Otac Treborov, Miroslav Dingdon, bio je znanstveni novak u pilani Ivana Kolara i to je, unatoč perspektivnom talentu koji je već tada pokazivao, godinama i ostao. Njegov se znanstveni status temeljio na novotarijama koje je uveo u proizvodni proces Kolarove pilane. Pitajte sada već cirozom prilično izmučenog Kolara što je to tako bitno za njegovu pilanu Miroslav Dingdon izmislio. Mene to ne zanima pa ne osjećam potrebu da vam iznosim detalje. Otac Miroslava Dingdona, štovani gospodin šumar Martin Dingdon, u svojoj je oporuci poručio svima koji očekuju da će iz ovih redaka ispasti neka grande storia, neka jedu brabonjčiće i neka brinu svoju brigu i ne zabadaju nos u tuđe probleme jer su problemi najčešće satkani od sranja, a sranje smrdi. Nosu uronjenom u sranje nije nimalo ugodno. Balegoslovio vas siti konj. Vratimo se na Đaspera. Đasper po Vuku, Jasper po vokaciji, Đasper je često volio imati prišteve po licu iako je odavno prošao tridesetu. Znate, nije lako biti prištav i proćelav i još k tome imati žute brkove. Ako na ulici vidite nekog nalik Đasperu nasmijte se vicu od jučer kako vas ne bi pekla savjest što se smijete Đasperu i njegovim dobrano zakašnjelim prištevima. E moj Đaspere, nikada pička preko tvojeg praga proći neće, ne samo zbog vanjštine već i zato što si peder. Tako se i Trebor, netom napustivši leglo loših slastica i gorkog korneta, nasmijao Đasperu kojeg je od milja zvao Kiko, i zapeklo ga tamo pri vrhu gdje se djevojke ogledavaju prije no što gljivasto ogledalo strpaju u usta. Marina Miklić, zvana «sifon», u više navrata dijagnosticirana kao prijenosnik sifilisa koji je putovao plovnim tokovima i pubičnim pediculisima, svima je bila dobra dok je trebalo jebati u pijanom stanju, a kad bi se izmuzeni nesretnik probudio u neminovnoj postalkoholičnoj prebolnoj katarzi, odlazio bi prvom ginekologu, dermatologu i kiropraktičaru (Marina je svojim rodeo nastupima lamala kičme) i molio nekog od svojih bogova koje će si oni sami tijekom svojih života izabrati, da je riječ samo o ušima u tranzitu, a ne o širenju veneričnih bojanki u cijelom spektru duginih boja. Trebor je Marini sinoć čestitao rođendan, a njoj je za silovanje mužjaka dovoljan i zainteresirani pogled srednje bareće kakvoće. Kao što je jednom rekao Wesley Morton «svi bi jebali, a nitko ne bi platio», tako je i Trebor kao potvrda ovog iznimno umnog i nadasve mudrog zaključka, platio tu (smatra se da je bolje jebati drotkefu no Marinu) nesmotrenost prilično neugodnim peckanjem i nadao se da je to samo kazna što se zlurado smijao Đasperu, a ne ubrzano napredovali trip-sif-gljivar. U jednom trenutku završetka prethodnog odlomka jedan je specifično nemoralni lik osjetio potrebu da u slijedećem odlomku kaže kako nastavak možda i slijedi, a ako ne slijedi, boli ga crvenim vjetrom opaljeno dupe, jer nit je itko platio za ovu muku nit mu se kroz hemoroidičan šupak sralo u zlatnu ruku. |
- 12:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
