Malo sam izašao iz blogerske sfere gdje su moje očite frustracije nalazile plodno tlo, koje sam dobro zagnojio, i pokušao isplivati iz govana neimaštine i nezaposlenosti i ovih dana čekam odgovor na vrlo egzistencijalno i nimalo filozofsko pitanje: raditi ili živjeti od ljubavi?
Lakše je živjeti od ljubavi dok radiš jer onda ljubav ide kroz želudac, a ovako ulazi kroz oči i uši, pokušava doprijeti do želuca i kad tamo dobije odjeb, fino se omota oko živaca i, majku li mu jebem, tlači dok čovjek od grižnje savjesti ne poludi ili pak ogugla i postane teško đubre i parazit.
Objasnit ću vam jednom prigodom kako su principi za koje mislimo da su ono što nas čini svojim u stvari goli kurac jer tko smo mi da sudimo o ispravnosti naših principa.
Što ih se više držimo to smo manje tolerantni, a što smo manje tolerantni to smo više đubrad. I onda netko na kraju ispizdi. A to je onaj čiji nervi putuju kroz kapilare hrasta lužnjaka, bio on svjestan toga ili ne.
Jebo principe.
Post je objavljen 27.03.2006. u 16:14 sati.