Vrativši se sinoć iz bilateralnog posjeta svojim roditeljima & co, shvatio sam da ne živim s njima. Eto. Nekom treba malo više da shvati nešto što je očito.
Astronom bunca
Da je pomrčina sunca
Al' jebemu miša
Kurac mi to znamo
Kad vani pada kiša
Ovu pjesmicu će moja nećakinja čitati za dan škole. Dao sam joj sto kuna i vijače.
Nego, pomnim statističkim bilježenjem utisaka sranja u dnevnik sranja koji vodim još od osnovne škole, te brojnim intervjuima s ženkama, došao sam do zaključka da muškima treba daleko više wc papira da odstrane nusprodukt no što je to potrebno ženama. Pretpostavka: muški je komad masniji, a dupe dlakavije.
A možda je razlog i to što mi seremo sajle od pola metra, a žene se olakšavaju ko zečice ili u krajnjem slučaju ko srednje veliki pekinezeri, i kad ta sajla od pola metra prođe svoj porođajni put nije teško zamisliti koliko se kontrakcijom sfinktera nakupi drečne patine na ošupčju.
I budući da sam zagovornik ravnopravnosti spolova predlažem da u troškovima zahodskog špeceraja muško mora sudjelovati s najmanje 70 posto sredstava.
Ili neka pere dupe nakon sranja što je dobro ukoliko se obazire na neugodnosti koje ostavlja smeđi trag na gaćama u očima njegove partnerice.
Za one poput mene koji ne rade i nemaju para za papir i sapun, predlažem sakrivanje gaća na krov i sušenje na jarkom suncu kako bi nakon nekog vremena mogli ostrugati smeđu koru.
To preporučuje i Lidija Kralj, kao što preporučuje i Dukatovo slatko vrhnje koje kurca ništ ne valja.
I još nešto:
njuškanjem živčanih žena po tramvaju, skužio sam da menga ima miris po konzerviranim ribama
Post je objavljen 29.03.2006. u 10:46 sati.