31.03.2006., petak
rožnati križ
|
I pored svih problema koje sam imao sa smrću šećer u prahu na kraju bio je kad sam vidio nokat na malom prstu. A u sto debelih crvića koji su me načeli zar i sada, a ovaj put zauvijek, moram derati čarape? Mrtvačke čarape su jeftine. Za dva dana stradale su i cipele. I one su jeftine. Kad čovjek odapne jedino što se događa u njegovom prilično neživom organizmu je da mu rastu nokti i kosa. Najveća tlaka mog mizernog života bilo je rezanje nožnih noktiju. A imao sam vrlo čvrstu materiju, skoro čeličnu. Majke su svojoj djeci nježne rožnate izrasline pažljivo sjeckale filigranskim grickalicama, a moja je zbog mojih poklopaca za šahtu specijalizirala rad na tokarskom stroju. Prvo bi brusilicom odrezala komad nokta, a onda bi iz te žilave mase pravila figurice «od slonovače». Naravno, ja sam svako polugodište imao novu pernicu i cijelu paletu tempera, a i dobivao sam prilično veliki džeparac. Postali smo prvi proizvođači figura od slonovače u regiji, a s vremenom i glavni izvoznici iako nije teško biti glavni kad si jedini. I dan danas na zidu moje sobe uokviren stoji grafikon iz novina koji prikazuje krah afričkih izvoznika slonovače, a sve zbog mojih noktiju. S vremenom je slonovača postala «out» i mi smo opet bili obična radnička klasa s jednogodišnjim putovanjem na more i trodnevnim radničko-sportskim igrama. Više nisam dobivao džeparac i vrijeme je bilo da se zaposlim. Iako je kum Mate imao buldožer, tek je s mojim rovokopajućim noktima uspio postati lokalni tajkun. Ja sam prokopao tunel Učka, a ne tamo neki Viadukt ili Industrogradnja. Akumulaciono jezero Peruća, proširenje toka rijeke Save, pokušaj izgradnje Sueskog kanala između Jadrana i Bajkalskog jezera mojih su noktiju djelo. Kad sam se prvi puta zaljubio ubio sam. Noktima sam prerezao grkljan smradu Kikiju koji je pred mojim očima poljubio Dadu. Nju sam znao još od malih nogu i velikih noktiju. Zločin smo nekako zataškali. Kažu novine da je umro. Nasilno. Jedne noći kad se vratio ujak iz Brisbanea i saznao što radim i za koje pare, uzeo je motornu pilu i odrezao mi nokte. Za mene posla trenutno više nije bilo. Sjeo sam na ogradu zelenog mosta i promatrao veslače kako šamaraju brzake. Kad su nokti opet izrasli, riješio sam postati kajakaš. Bar je za mene to bilo lako. Kleknuo sam u lavor i jednom nogom veslao. I tako sam postao emigrant. Naši su ljudi svud po svijetu. A onda sam se jednog dana vratio doma. Govorili su ljudi da se vratio Jugošvaba, a ja sam radio u Gruziji, kopao kanale i rušio šume. Noktima. I nisam imao ništa osim zlatne medalje u ronjenju na dah. Sav preostali život bio je amnezija. I nije mi nešto pretjerano žao što sam umro. Nokat na malom prstu odvajkada je rezao meso. Divlje meso. |
- 02:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
