Eto, upravo se vratih iz Moderne galerije zagrebačke. Stric punici, ima se što vidjeti. Dvjesta godina hrvatske moderne umjetnosti ipak nije malo. Jest da ima tu svakojakih radova, ali tko uopće može suditi o umjetnosti ako nije vidio što mu je djed naslikao na zidu kuće kad je u rakijaškom deliriju otkrio svoj raskošni talent, ili kako ćete ocijeniti susjedin goblen, ako ne obraćate pažnju na tabletiće vaše žene koje je preko noći naheklala. Pomislit ćete da susjedin goblen vrijedi više zato jer tko jebe ženu i njezine končane pizdarijice. Kod susjede je uvijek slađe, i ljepše i bolje.
Ne bi autor ovih hvalevrijednih redaka bio ono što jest da barem malo ne bude zajedljiv i ciničan.
40 kuna košta karta za 'Hašku školu'. 10-20 kuna košta karta za '200 godina hrvatske moderne umjetnosti'. Kvaliteta? Neusporedivo stoji na strani 'naših' umjetnika. Vidi se da nisu rezali nokte na nogama dok su stvarali.
Ali, kad u tu kulturnu juhu ukuhamo malo marketinga, malo snobizma i prstohvat 'tuđe je bolje', dobijemo daleko manje posjetitelja u svojoj štali u kojoj spava krava šampionka.
Post je objavljen 21.03.2006. u 18:44 sati.