| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Prvo crnjaci i ružne stvari; da ih se oslobodim, i da priča završi u glamuroznom tonu, sa šljokicama.Dakle; ljudi moji, ovdje ima toliko ljudi da, s mog 21. kata sliči na mravinjak. Auta je više nego pješaka; a nisu normalni ni vozači ni pješaci; totalni kaos. Jedini koji mi se sviđaju, po običaju, su- biciklisti. Sexy boys. Bajkerica je daleko manje, što u potpunosti razumijem, jer za vozat bajk po NY trebaš fakat bit lud. Zato mi je danas, u šetnji, nešto palo na pamet; «Boys 'r' us». Zatim; postoje milijuni klima uređaja i ventilacijskih, ispušnih otvora, pa šetaš ulicom i udišeš malo pranja i peglanja, pa Thai kuhinju, pa body shop sapune, pa pizze, kave i hamburgere, pa malo pozamanterije i gume, parfema, žvaka, cigareta... čudo jedno koliko smradova (mirisa) na jednom mjestu. Proust bi dobio slom živaca; a i mnogi drugi. Buka je na momente preluda. Nečuješ se kako misliš, što i nije toliko loše, al pobogu nečuješ ni muziku u slušalicama. Jučer sam se začudila svojoj majci koja sjedi pola metra od mene i urla iz petnih žila; «pa dobro majko, šta se dereš? Čujem!», a ona mi začuđeno odgovori kako nije ni svjesna, jer se tu svi deru. Ipak su mi najluđi oni «hands free» frikovi koji hodaju ulicom i viču, gestikluliraju, rade grimase i izgledaju ko uznapredovali slučajevi šizofrenije. A zapravo samo ćaskaju na mobitel. Jedva čekam da to postane hit u domovini. Kad smo već kod hitova; na televiziji se neprestano vrti reklama koja ide ovako; «Mjesečnica vam traje predugo? Imamo rješenje za vas! Uzmite naše pilseve, antibebe pilseve, koji vam skraćuju mjesečno krvarenje na samo tri dana mjesečno! Budite slobodne! Kontrolirajte svoj život!» Mila majko, kad ih se hrvatice dočepaju... ... Onda taj američki ljudski faktor; mislim, volim ja svih; la laal fakat ima blesavih ljudi, pogotovo ako kad su u milijunima zgurani na otočić veličine Hvara. Prodavači se smiju konspirativno- misterioznim smješkom slastičara koji se popišo u sladoled; i redovno te preljubazno pitaju najgluplje pitanje koje te mogu pitat «And how are you doing today??» A Ja se na to samo nasmješim. Osmjehom žene-bombe. (plus se sjetim Joeyja, Phoebe i smelly cat...) .... Postoje ti mondeno trendovski djelovi grada, gdje su svi mladi, lijepi, dobro odjeveni, gej, raspoloženi i raspoloživi za svakakve picidarije. Sve je krcato knjižarama, malenim romantičnim bircevima, restorančićima, điđa dućanima, buticima, i mjuzik šopovima. Predobro.Ostala bi tamo mjesecima; pit kavu, preslušavat muziku, listat magazine i knjige, pisat priče i kibicirat stajlere i stajlerice. Te naravno, opalit tu i tamo koju fotku. Samo, eto treba mi Mecena, i to veći od moje mile majčice; jer obuzeo me onaj najgori mogući oblik materijalizma. Primitivni. Nesvjestan djece trećeg svijeta, globalne ekonomije, energetske krize, prava životinja i odvratne američke vlade koju podržavam šta god da kupim. Jebiga. Sve svjetluca a ja se zaljećem se ko moljac u žarulju. Majku im njihovu. Poželjnu. ....... Od svih egzotarija; najdopadniji su mi, rekoh već biciklisti. I njihovi bolidi. Uh. Melem za oči. I dušu. Osim njih; Mala djeca. Koreanci, crnci, portorikanci, rozi, narančasti, crno bijeli... Ma divota. Pasa je malo. I uglavnom su mali. Džepni. Pa¸ipak, koliko god da su minijaturni, ako se zdampaju na krivo mjesto; Gazdi puknu globu od 100 $. dalje... krpe,.Da, krpe, Uh, krpe....... Oprostite ako vam ovo zvuči kokoškasto, al ja sam fakat slaba na taj textil i srčani pobornik kostimiranja...ovo ono... Ima taj jedan šop, tu u blizini; gdje bi se najradije preselila na neko vrijeme. Možda im se i ponudim za ulogu animir dame. Dućan je krcat odjećom iz snova, asesoarima, cipelama, čizmama, igračkama namještajem, lusterima.... svime.... a ja, ko Alisa u zemlji čudesa. Začarana. Očarana.(Cimi moja, umirala bi skupa sa mnom, vjeruj... sve, «baš za nas»; krojevi, boje, printovi AAAAA, sve osim cifre, ofkors). Cijene su uglavnom astronomske, al nađe se pokoja «halo bing? Prava sitnica» stvar. i zato bi se ja tamo malo preselila... da me želja mine; Ovako sva titram... A to nije dobro. ... Što još?? Pa neznam, tu sam tek 3 dana... Otekli su mi zglobovi od hodanja. Vrijeme je nestabilno, i to mi paše.. Jer sam i ja nestabilna. Proslavile smo mamičkin 55 rođendan; cugale bloody mary i zezale se. Istoga dana me odvela na ručak u japanski restoran; mene i dvije frendice sa posla. (da se pohvalim; jer nisam nikad bila u japanskom restoranu). Imaju vruće ručnike za brisanje ruku, wc školjku koja se pritiskom na botun transformira u bide (pogledaj sliku!); pije se zeleni čaj, a jela su tako fino aranžirana da bi ih najradije samo gledao. A Fina su i za papat. Jela sam avokado s nekim umacima; i još nešto, nešto i nešto i šitake gljive. I neku juhicu, da. A desert.... Mmmmmmmmmmmmmmm Pošto sam ja bila kao najmlađa i to, a tetke redom na dijetama, dobila sam douštenje da ćoknem po malo od svačijeg deserta. Al moj je bio najbolji; Keks, karamel, kuhana kruška i sladoled od vanilije.Prrrrrrr Iako zvuči totalno perverzno i obijesno; zapravio nije skupo. Skuplje je u hrvatskom restoranu. Mda. .... Revijalni ton za kraj; Umakla sam proljetnoj pljuščini; Dok pišem ove retke; nebo mijenja boje ko halucinacija. Izgleda odlično. «Wish you were here». |