| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Kako je Ključ postao ključić, kako je žena-bomba zaljubljena u dimnjačara, kako je Manistra postala artsinam, a Banela proglašena nestalom, kako je živjeti u džonijevoj pjesmi, i što se desi kad ti avangardna četvorka uleti u stan, zašto nisam završila majicu boje jorgovana ni oprala prozore, čitat ćete-Ali ne danas! Samo zato što sam pobogu u new yorku! I dobro mi je i super i to sve i AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Doletila sam jučer; sinoć... na krilima vjetra, kerozina i gigantskih propelera. Let AZ 606, sjedalo 33D U njega me dopratio patuljasti stjuard Alitalie; riječima «caio bella!» Nezna on koliko ja volim putovanja. Uslijedilo je polijetanje; moj omiljeni dio (iako je čitavo vrijeme svirala dječija igračka na navijanje sa pjesmicom «how much is that doggy in the window» i stvarala morbidni ambijent; ko da ćemo svi izginut sto posto i to uz melodiju uspavanke); zatim je uslijedila instant plastična avijonska hrana, umotana u bezbroj plastičnih vrećice, koja se jede plastičnim priborom. Možda sam plastičan i ja. Zatim filmovi; «sjećanja gejše» i tripoidni mjuzikl «Producenti» (Baneli, baš za vas), i u međuvremenu svojsko oponašanje spavanja, ne bi li izbjegla višesatno ćaskanje sa staricom s moje lijeve strane. Neodoljivo me podjećala na mamu iz «svi vole Raymonda». Al svejedno mi se nije dalo... Utonula sam u par navrata u one nebulozne sanje za koje neznaš koliko su dugo potrajale, al bilo je svega i svačega. Naravno. Sanjala sam 50 verzija istog sna. I razmišljala o filmu sa crvenog dvd-a. A gdje sam sad? Sad sam na 21. katu neboderčine koju odmilja zovem «cigare» jer me na to podsjeća. Mrcina, zapravo zvana «Corinthia» ima 60 katova; 1000 stanara; tri super -brza lifta; bazen, ping-pong stolove; dormena i «pet friendly» politiku. Na tri tjedna imat će i mene! Upravo se, mrtva umorna, valjam po krevetu, i sa svojom caricom majkom gledam dokumentarac o kubanskoj krizi i Lisi Howard koja je pukla od depresije, pojela šaku tableta i otišla.. Zapravo probavljamo večeru, i baš nas briga. Trčim svoju zadnju trku, tlak mi je povišen Kod nas je 19:48; kod vas 1:38. Vi sad spavate, il pijete, il mislite na mene, ili varate muževe, žene, dečke ili cure. Možda šetate pse. Možda ste nadrogirani i tancate po tulumima. Ko zna. «mama, meni su pravo zgodni ti revolucionari!». Mami ni JFK nije loš. Meni se ne sviđa. Nije moj tip. |