| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Zavaljena u svoje pernato carstvo promjera 120x200 (takozvani francuski, oliti queen size krevet); iščitala sam na desetke stranica posvećenih koječemu što mi se danas učinilo pametno i relevantno ktome. Spremam finalni obračun sa akademskom zajednicom. Nadobudno sam se uplela u priču zvanu nanotehnologija da bi se već na prvoj stranici presjekla od same pomisli na tranzistor sastavljen od jednostruke nano-tube i organskih molekula. Zvuči mi jezivo. Ko onaj Kronenbergov grezi film "existence" gdje se glavni junaci preko "ulaza" na leđnoj moždini (koji me neodoljivo podsjeća na pak-šu) priključuju u virtualne stvarnosti preko konzole (koja neodoljivo podsjeća na plejstejšn) napravljene od organana hibridnih rakova i gmazova, uzgojenih samo za tu svrhu. Mljac. Postoje dva pesimistična scenarija vezana uz nano-šiz; zovu se "grey goo" i "green goo" ovisno o perspektivi, a riječ je o hipotetskoj situaciji gdje će nanobiotehnolozi stvoriti nanobote; samo-replicirajuće nano-strojeve koji će naposlijetku proždrijeti svu organsku (green) tvar i za sobom ostaviti neživu bezličnu masu (grey) i to u rekordnom roku od recimo tri sata. Jupiiii A ja vozim do Splita pet sati, i to autocestom! U nastavku, saznala sam nešto i o toksičnim svojstvima titanium dioxida. Koja su još i bezazlena u usporedbi sa mogućnošću da se nanotehnologija koristi za stvaranje "highly undetectable and concealable" spravica za nadzor- mikrofoni i kamere veličine molekule. pa će nas jutarnja kava špijunirat, čim je popijemo... I za kraj jedna etička primjedba kako to sve skupa ovisi o centru voljenom kontrole istraživanja, koji je jako dobar i nebi mrava zgazio, i vjerujmo mi njima, injihovim laboratorijima, oni znaju šta je za nas dobro, samo se prepustimo užitku i slatkoći iščekivanja budućnosti... Bzzzzzzzz Toliko o tehnologiji exa-peta-tera-kilo-hekto-deka-deci-centi-mili-mikro-nano-piko-fento-ato tehnologiji. Utjehu sam pokušala naći u bespućima kuhinje i delicija koje mogu smazat a da se ne zadajem previše u kuhanje i ostale ekstravagancije. Još s vrata neugodno iskoči jedan detalj koji me smeta već odavno, a pravim se da ga nevidim; osim toga, nikako da skužim ko je kriv za to, pa da ga/nju natjeram da to pobogu korigira... Ko je kriv ko je kriv, nezna niti detektiv. Naime; za svoj pretposljednjeg posjeta južnim krajevima, od nagluhe travatrice Danice, koja mi je usto i neki rod, dobila sam hrpu ručno ubranih čajeva. Uredno ih je ona razvrstala po škartocima (škarniclima), a ja šteberski zapisivala šta-je-šta; šta-je-za-šta, i koliko-se-dugo-šta-kuha. Po mom povratku, ti čajevi su se, jednako ko i moja prtljaga, vucarali od nemila do netraga (jer mi uvijek treba sto godina da se raspakiram), čekajući rješenje svog stambenog pitanja, da bi ih u konačnici netko (meni nepoznat, do dana današnjeg) poslagao na vrh police, da nezgrapno strše i bodu oči. 'ko je to? ko je to bio djeco?? Bilo kako bilo, pasivna i nikakva kakva jesam, dopustila sam nemilom prizoru da potraje već mjesecima, ko i raznim drugim nemilim prizorima. Inspirirana ranije pročitanim tekstićem "Praxis" (kojeg sam skoro zaboravila od nano-užasa); spojila sam neugodno s korisnim; a sad kad bolje razmiuslim, nije bilo ni tako neugodno, ako izuzmem trn u dlanu. Posegnula sam za grobljem staklenki nagomilanih pored frižidera i krenula opravdavat navodnu pedanciju koja krasi moj horoskopski znak. Rekoh; dosta! (i nastavila pjevušit "dosta je rata! za mir ja dižem svoj glas", obračajući posebnu pažnju na moment kad Vanna udre visoki C- melodični ukras). Nego šta! Sve je skupa završilo sa oku ugodnom instalacijom tegli punih suhog bilja. Redom; trputac, origano, stolisnik, neven, metvica, bazga, poljska preslica, hajdučka trava, sljez i dvije tegle označene sa "?" Od prikice Baneli očekujem razriješenje te enigme; jednako kao i misterijoznog sadržaja vrećice što već mjesecima stoji u zamrzivaču (moja pretpostavka je da je riječ o Bobinoj sarmi, šta ti misliš??... ja se ne usudim provjeravat....). Postala bih sliku, ali to bi ipak bilo previše. Umjesto toga, posvećujem sličicu PINK-AJUŠI; (courtesy of MalaCimi). Evo mi sa ekrana pjevuši Cris Martin. Sjećam se kad sam prvi put u životu vidjela spot "Yellow" i potpuno se oduzela od scene njega (preslatkog) kako kisne na plaži i trči prema kameri (meni). Ah bila je to prava ljubav, a sad ga dostojanstveno prepuštam mtv toplistama, Gwini i djeci. Neka ih, slatki su... "For you I'd bleed myself tryin'" |