|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dizajn : The Trooper
Ja,i SCEnE still moga života u svijetu ljubičastih idiota...-i loše rime poput ove
Ja sam mala bočica otrova,izvana sjajna i ulaštena,a iznutra...pa tko je probao(pokoj mu u duši) zna!Zovem se Sweet Marilyn, pridjev Sweet dolazi od naziva pjesme moje omiljene grupe Guns n RosesDnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Patricija-cura s kojom sam djelila prva 4 razreda Oš Banije
AGRAMER-lud lik kojem iz nekog neobnješnjivog razloga smetam
ĐURO-zakon likich iz Novaka
TINACHA-fooooora likinja
UniQue SouL-jedinstvena i fora duša
Emo Cura-interesantna osoba,uvijek nađem vremena da pročitam postove
BREAKING BENJAMIN 4EVER!!!
If I had to
I would put myself right beside you
So let me ask
Would you like that?
Would you like that?
And I don't mind
If you say this love is the last time
So now I'll ask
Do you like that?
Do you like that?
No
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
So tell me how it should be
Try to find out what makes you tick
As I lie down
Sore and sick
Do you like that?
Do you like that?
There's a fine line between love and hate
And I don't mind
Just let me say that I like that
I like that
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
As I burn another page
As I look the other way
I still try to find my place in the diary of Jane
So tell me how it should be
Desperate, I will crawl
Waiting for so long
No love, there is no love
Die for anyone
What have I become
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
As I burn another page
As I look the other way
I still try to find my place
In the diary of Jane
Prvo ...početi ću sa zahvalom -mom dragom dizajneru i naj dizajneru na svijet u i bogu među dizajnerima-THE TROOPERU
kojemu jako jako jako hvala za dizajn....Javljam vam se već po drugi put iz La Palome tj. moga omiljenog net caffea i jedinoga u kojemu konobari nisu bahati i znatiželjni...
Drugo... pa ne znam zapravo što da poručim metalki777
-pa skužila sam zapravo da sam preveliki freak za Dechristianizeda
i da on to ne bi mogao podnijeti a iskreno ne bih više ni ja njega osim kao frenda a iskreno draga metalka sada tako doživljavam i tebe-kao frendicu-svojevrsnu...da btw.slušamo istu glazbu preciznije -grupu
i Treće... -...pisat ću samo malo o različitostima,o svijetu u kojem živim...
Dakle moje je razmišljanje na plaži potaklo cendravo derište-preciznije malo djete,beštija nekih turista koji su se svađali na plaži,skrenula sam pogled na punkera koji je unatoč tome što je na plaži bio odjeven u čizme,vidjela sam in fejkere-ljude koji se pretvaraju da su nešto što nisu...a od svih njih jedina osoba s osmjehom na plaži bila je djevojčica do mene...Djevojčica oboljela od Down sindroma...došlo mi je da se zapitam u kakvome to svijetu živimo kada se ne možemo niti smijati niti veseliti životu koji je pred nama...I tko smo onda ...onda smo Egocentrici i čudovišta što se zovu ljudima....
Danas smo materijalisti i danas zaboravljamo kako je to disati i kako je to živjeti...
Ova je pjesma posvećena svima koji se poput mene sjećaju,koji se znaju što je život i doživljavaju ga kao što kaže pjesmuljak od simple plana-IM JUsT A KiD----
I odakle uopće početi!?...
Pa petkom je završila osmogodišnja patnja što smo je zvali osnovnom školom...na Korani smo uz pozamašne količine alkohola proslavili zadnji dan nastavne godine pa su neki od nas (uključujući mene) došli na savršenu ideju da se svi skupa rashladimo u divnoj nam Korani ,nakon što sam se posve odjevena bacila u vodu frend-FIGO je bio prisiljen nositi me kroy cijelo šetalište uz Koranu...i stvarno sam se dugo sušila!!!Uz zvukove Stavrosa naša je feštica još višpe oživjela pa će mi,moram priznati-zadnji dan ostati u lijepom sjećanju...A jučer...
Pa jučer ujutro sam već bila na putu prema Novalji na otoku Pagu-nekad skučeno,izolirano mjestašce na obali Jadrana danas mi se pretvorilo u ništa manje do turističko središte i čisti izvor buke i zabave za dosadne i nadasve mi iritantne turiste...Uz zvukove tovara što se derao negdije u blizini plaže promatrala sam nedaleko od svojeg posjeda i ranča-Boškinac-to je poznata vinarija tu na Pagu...Još otakako sam došla tamo mogla sam našnjofati miris paškog sira koji zaudara na tako gnjusan ali istovremeno nostalgičan način..I iako se ovdije osjećam kao doma i uvijek jesam jer tu se tak i tak svi znamo...Fali mi moj dragi,jedva čekam da ga vidim...u ove večeri Brazilske glazbe i žestokih tuluma samo mi nedostae ON i moji najdraži-ekipa što se sada sigurno kuha u Klc-u dok ja u internet caffe-u ispijam prvu jutarnju šalicu kave...
Onaj kojem je Dalmacija u srcu sada bi rekao-DALMACIJO-majko mila i najdraža....Ali ne i ja ja samo kažem-Dalmacijo...ajme majko mila!?
Ivan -volim te i fališ mi pa se nemoj uopće čuditi što se ne nastojim zabavljati...
Pusa ekipi i cijelom Klc-u------volim vas sve jako jako jako jako
Sweet Marilyn ili vaša Anđđy sada ide patiti na dalmatinskoj obali...
POZZ
Eh.jučer smo prohodali i nisam uopće mogla spavati kak sam bila happy i nisam mogla prestati misliti na njega...prohodali smo nakon poljupca i bilo je baš kjut i još se nikad nisam tak super osjećala za vrijeme kissa i jedva sam disala.. evo vidjela sam ga prije kakvih pola sata...al je on morao ići jako jako brzo i meni je jako jako žao zbog toga...I ja njega jako jako volim i mislim da se super ljubi i znam da ovo čita pa ga moram nahvaliti....I ja jedva čekam da se opet vidimo...I danas mi je dan u školi bio jadan ko koncert Seke Aleksić,sve ih mrzim i dao bog da crkli u strašnim bolovima i da ih pekla savijest u zagrobnom životu-i taj je užasan dan samo malo uljepšao susret s njim-mojom jedinom ljubavi...I da! odmah ću mu reći da mi ostavi komm i da ga jako jako volim i da mora danas navečer doći jer brijem da ću se baciti pod auto ak ga ne vidim i....da to bi od prilike bilo to........
!!!!LJuBaVi VoLIm Te!!!!
Danas me pitaju zašto sam nevjerojatno happy
...danas me pitaju zašto mi mozak proizvodi nevjerojatne količine endorfina...E pa CURA JE ZaLjUbLjeNa i to ni manje ni više nego u bivšeg dečka....Ha ha ha i smijem se sama sebi a istovremeno mi dođe da si zviznem šamarčinu kad se sjetim koliko sam ga jaaaako mučila dok smo bili skupa....I evo i Herr Flick (mama) mi je rekla da je plašim kada se tako puno smijem i kada sam dobre volje(već par mjeseci joj se samo znam žaliti o životu i idiotima iz svakodnevnice,zatvarat se u sobu i ne izlazit po cijele dane itd...)...Ne bih se ni ja tako zatreskala da me moja draga frendica nije odvukla van -LUCE tnx!...Neću vam reći tko je to ali...reći ću vam zašto sam zatreskana baš u NJEGA_
#1-Užasno je simpatičan
#2-Ima naj osmjeh na svijetu
#3-Ne psuje osim ako ga netko baš jako ne razljuti
#4-Ne puši
#5-Iskren je
#6-jako je osjećajan
#7-komunikativan je
#8-super je ko osoba
#9-ima smisla za humor
#10-samo on može podići desnu obrvu tako da te to zaintrigira
#11-Sluša Nirvanu i Iron Maiden(to je vrlo bitno)
#12-čuo je za bend Dropkick Murphys(bez toga se nemože)
Ugl....iako još službeno nismo zajedno JA-HAPPY
Jučer smo se kratko dopisivali i još je mojoj frendici rekao da mu se sviđam(YEEEEEEEEEEEEEEEEE)....
I to bi za sada bilo to....
sada zaljubljena cura ide slušati metal i učiti-POZZzzzzzzzz
Mom "dragom" anonimnom kommentatoru imena DECHRISTIANIZE (meni se sviđa ime) želim poručiti da ne živim u snovima....Ja se samo zalažem za slobodu...Anarhija ne znači puke snove anarhija doslovce znači NE i VLAST,označava pad republike i ovlasti,društveni kaos tj.svojesvrsnu individualizaciju-eh sada što to znači? to znači da punkeri ,darkeri ,anarhisti nisu različiti nego normalni,to znači subkulturističku vlast i prestanak dikatature koju proživljavamo u svakodnevnom životu...U svakodnevnom životu ja sam FREAK zato što nemam niš protiv antikristije i sotonizma,u svakodnevnom životu ja sam čudna zato kaj volim crno,u svakodnevnom životu ja sam čudna jer kažem da se ne treba bojati života i da ćemo svi jednog dana umrijeti ( koliko god to ružno zvučalo ) i sve će biti gotovo,nitko više nikada neće osjećati bol na koju je osuđen samim tim što se rodio....I da možda jesam sanjar ali samo zato što tražim mjesto u svjetu za sve ono što je drugačije i što je zabpravo posebnije...Ponosni sam anarhista,ne samo zbog slobode,različitosti,ne samo zbog toga što sam sanjar već zbog toga što se ne bojim....Hvala ti na kommentaru bez obzira na sve...jer tko će mi to reći ako nećeš ti ili Matija....Dear Dechristianize želim ti reći da se ne čudim što tako reagiraš jer ja sam za tebe kao i za sve druge FREAK i to mi ne smeta.....
Pa...evo je anarhistica pod utjecajem depresije piše novi post...Sada je depra nekaj sasvim normalno,to je dio mene i zapravo to je nešto bez čega se ne mogu zamisliti...Da i teško mi je kada se pogledam u ogledalo a da mi ispod oka nije nacrtana ona crna suza ili pentagram jer to nisam ja....Dečko je otišao u Berlin i jučer navečer bio na koncertu pa sam dobila generalni popizditis...ON-moj bivši sutra ide na ekskurziju i....pa falit će mi njegova morbidnost kojom me i zarazio...Ljudi iz škole me ne puštaju da ležim u lijesu na miru nego i dalje ometaju moj neargumentirani život i preuranjelu smrt...Sada opet anarhizam-jbt.kako su ljudi na ovom svijetu jadni...mrzim ih sve...više manje osim jedne osobe koja mi je ko YODA-životni učitelj i duhovnin vođa...-on zna koji je...Poručit ću i sotoni ono kaj piše u naslovu ...
Pozz Bogu i nadam se da uživa u mučenju i....kaj još....
pa to bi bilo to...
Satans kisses on my lips----
evo me...nakon 6dana animafesta uz blage zvukove art of suicide-a pišem vam o 6dana u okružju svjetskih animatore i ulaska u povijest tog svjetskog festivala kao članica prvog svjetskog dječijeg žirija...Pa...
Evo nas
1 dan
Nakon otprilike 1 sata vožnje do zg-a dolazim do svoga hotela,u kojem me dočekuje moja otkačena baby sitterica-to je zapravo osoba koja mi je dodjeljena da ispunjava sve moje idiotske i bizarne prohtjeve...da me fura okolo po zg-u itd...
Moja mi sitterica nakon nekoliko trenutaka kratkog razgovora otkriva 5-članova žirija-to su Patrik iz Zaprešića,Anja iz Koprivnice,Anna iz Zagreba te Paloma iz Velike Britanije (peta sam ja iz KLC-a)...U idućem trenutku upoznajem Anju te se mi svi uputimo kinu Europa gdije nas dočekuju Patrik i Anja dok smo Palomu dočekali tek nakon prve 2 projekcije-u večernjim satima...Projekcije su nas oduševile te smo svi na početku shvatili da naš posao neće biti ako lak kao što smo mislili....Nakon nekog vremena ja i Anja odlučile smo malo zafrkavati animatore pa smo zaustavile Jonathana Ng-a i malo ga zagnjevile ali činilo nam se da mu to nije ni smetalo dok nismo rekle da smo u žiriju i počele ga raspitivati o njegovom filmu pa se malo stresao....U kasnijim večernjim satima vratili smo se u sobe i otišli spat...
2 dan
U kinu Europa bili smo već od ranih 10 sati ujutro i upoznali Palomu te vodili duge razgovore o sistemu ocjenjivanja te različitim aspektima po kojima ćemo odlučiti i odrediti kvalitetu i točan profil filma koji tražimo...Čekala nas je još jedna projekcija pa smo se svi uputili u kino dvoranu na naša mjesta koja su se nalazila na najvišoj poziciji u cijeloj dvorani...Nakon što smo odgledali sve projekcije za taj dan prošetalui smo se zagrebačkom špicom uputili po sladoled u Vincek,iskusili sve čari festivala Cest is the Best...Kasnije smo otišli skupa na večeru u Nokturno imalo se zafrkavali do vremena kada smo bili preiscrpljeni da bismo više išta radili osim spavali....
3 dan
Sada smo svi već više manje „ufurani“ u sve to da smo FACE...pa smo imali pressicu...Jedina koja je imala tremu bila je Paloma ali nismo joj to zamjerili...nakon interijua s novinarima t-portala išli smo na fotografiranje i ubili se od ukočenosti u svim pozama u kojima smo stajali dok se oko nas skupljala rulja i gledala nas kao da smo fejmus i tada smo shvatili da ulazimo u povijest...Nešto nakon pressice-opet projekcija...Svaki dan smo jeli kokice i pili na račun animafesta pa nam niš nije više tak teško padalo... Poslije svakodnevnih obveza nalazimo se svi u predvorju hotela i raspravljamo o filmovima što smo ih pogledali te radimo popis ocjena i polako sužavamo izbor....
4 dan
Očekuje nas još jedan intervju i projekcije te šetnja zagrebom i zvukovi jazza kod trga...
Nakon svih naših silnih obveza nalazimo se u Palominom hotelu te se upoznajemo s njenom mamom Joannom Quinn Mills –mojim vječnim idolom kao svjetskim animatorom i dobitnikom velike nagrade animafesta 2006 ,ja počašćeno uzimam svoj autogram i s trncima i nervozom razgovaram sa svojim idolom idealom i čime sve ne....Kasnije s Palomom gledamo projhekcije što ih je propustila zbog puta iz Walesa...
Kasnije se po kiši vraćamo u hotel te Anja i ja u mojoj sobi zbrajamo sve ocjene i dobivamo napokon suženi izbor od sedam filmova što smo ih idući dan otkrili novinaru Večernjeg lista...Filmovi su dolazili iz Švicarske,Francuske,Mađarske i Njemačke...Produžile smo naš razgovor do 2 u noći te tek tada otišle spavati...
5 dan
Živi strah...baby sitterica nam otkriva da isti dan moramo žirirati i napraviti izjavu žirija te što je najvažnije odrediti pobjednika...
Dakle nakon intervjua sa novinarom večernjeg lista svi se uputili na žiriranje u Millenium...na sladoled kavu i odluku---Nakon oko 2 sata sve je začudo bilo rješeno a ja sam zadužena da JURY STATEMENT pročitam sutradan na svečanom zatvaranju –ja sam čitala englesku verziju.. I prvi put nisam imala niti najmanju tremu...
.
6 dan
Sutradan cijelo vrijeme do 5 sati iskoristimo za zafrkanciju pi gradu i onda u 5.. i onda...opet intervju
Tamo dođe totalno simpa novinarka a mi se cijeli interviju ponašamo ko da je to sve cijela smijurija....Totalno smo to doživjeli kao zafrkanciju...al tak i treba...zar ne?Bili smo malo izgubljeni a i ja sam se osjećala nepotpuno jer je moja kapica ostala u hotelu...a kapica mi je zaštitni znak-ja bez toga nemogu....Na moju sreću u 9 sati kada je počelo zatvaranje simpa cura s akreditacijom na kojoj piše staff (na našoj je pisalo JURY) dođe do cijenjenog žirije i podijeli nam cilindre koje nosimo na stage...I sve bude super i zakon mi svi totalno sretni jer su baš zakon filmnovi dobili nagrade i smijali smo se ko blesavi a na kraju nas je sve čeako after party do kasnih jutarnjih sati što baš i nije dodro utjecalo na moje prisutsvo u školi...ali hej...sad sam fejmus kaj ne?
NAMA JE OVO ISKUSTVO BILO ZAKON I SVI SMO SE TOTALNO ZABAVILI I BILI ZAISTA PONOSNI ZATO ŠTO ĆE SE I NAŠI FILOVI JEDNOG DANA VRTJETI NA PROJEKTORU ANIMAFESTA I TADA ĆEMO I MI BITI....
Samo nešto više što smo sada
EVO FOTKA
