|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dizajn : The Trooper
Ja,i SCEnE still moga života u svijetu ljubičastih idiota...-i loše rime poput ove
Ja sam mala bočica otrova,izvana sjajna i ulaštena,a iznutra...pa tko je probao(pokoj mu u duši) zna!Zovem se Sweet Marilyn, pridjev Sweet dolazi od naziva pjesme moje omiljene grupe Guns n RosesDnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Patricija-cura s kojom sam djelila prva 4 razreda Oš Banije
AGRAMER-lud lik kojem iz nekog neobnješnjivog razloga smetam
ĐURO-zakon likich iz Novaka
TINACHA-fooooora likinja
UniQue SouL-jedinstvena i fora duša
Emo Cura-interesantna osoba,uvijek nađem vremena da pročitam postove
BREAKING BENJAMIN 4EVER!!!
If I had to
I would put myself right beside you
So let me ask
Would you like that?
Would you like that?
And I don't mind
If you say this love is the last time
So now I'll ask
Do you like that?
Do you like that?
No
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
So tell me how it should be
Try to find out what makes you tick
As I lie down
Sore and sick
Do you like that?
Do you like that?
There's a fine line between love and hate
And I don't mind
Just let me say that I like that
I like that
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
As I burn another page
As I look the other way
I still try to find my place in the diary of Jane
So tell me how it should be
Desperate, I will crawl
Waiting for so long
No love, there is no love
Die for anyone
What have I become
Something's getting in the way
Something's just about to break
I will try to find my place in the diary of Jane
As I burn another page
As I look the other way
I still try to find my place
In the diary of Jane
evo me...nakon 6dana animafesta uz blage zvukove art of suicide-a pišem vam o 6dana u okružju svjetskih animatore i ulaska u povijest tog svjetskog festivala kao članica prvog svjetskog dječijeg žirija...Pa...
Evo nas
1 dan
Nakon otprilike 1 sata vožnje do zg-a dolazim do svoga hotela,u kojem me dočekuje moja otkačena baby sitterica-to je zapravo osoba koja mi je dodjeljena da ispunjava sve moje idiotske i bizarne prohtjeve...da me fura okolo po zg-u itd...
Moja mi sitterica nakon nekoliko trenutaka kratkog razgovora otkriva 5-članova žirija-to su Patrik iz Zaprešića,Anja iz Koprivnice,Anna iz Zagreba te Paloma iz Velike Britanije (peta sam ja iz KLC-a)...U idućem trenutku upoznajem Anju te se mi svi uputimo kinu Europa gdije nas dočekuju Patrik i Anja dok smo Palomu dočekali tek nakon prve 2 projekcije-u večernjim satima...Projekcije su nas oduševile te smo svi na početku shvatili da naš posao neće biti ako lak kao što smo mislili....Nakon nekog vremena ja i Anja odlučile smo malo zafrkavati animatore pa smo zaustavile Jonathana Ng-a i malo ga zagnjevile ali činilo nam se da mu to nije ni smetalo dok nismo rekle da smo u žiriju i počele ga raspitivati o njegovom filmu pa se malo stresao....U kasnijim večernjim satima vratili smo se u sobe i otišli spat...
2 dan
U kinu Europa bili smo već od ranih 10 sati ujutro i upoznali Palomu te vodili duge razgovore o sistemu ocjenjivanja te različitim aspektima po kojima ćemo odlučiti i odrediti kvalitetu i točan profil filma koji tražimo...Čekala nas je još jedna projekcija pa smo se svi uputili u kino dvoranu na naša mjesta koja su se nalazila na najvišoj poziciji u cijeloj dvorani...Nakon što smo odgledali sve projekcije za taj dan prošetalui smo se zagrebačkom špicom uputili po sladoled u Vincek,iskusili sve čari festivala Cest is the Best...Kasnije smo otišli skupa na večeru u Nokturno imalo se zafrkavali do vremena kada smo bili preiscrpljeni da bismo više išta radili osim spavali....
3 dan
Sada smo svi već više manje „ufurani“ u sve to da smo FACE...pa smo imali pressicu...Jedina koja je imala tremu bila je Paloma ali nismo joj to zamjerili...nakon interijua s novinarima t-portala išli smo na fotografiranje i ubili se od ukočenosti u svim pozama u kojima smo stajali dok se oko nas skupljala rulja i gledala nas kao da smo fejmus i tada smo shvatili da ulazimo u povijest...Nešto nakon pressice-opet projekcija...Svaki dan smo jeli kokice i pili na račun animafesta pa nam niš nije više tak teško padalo... Poslije svakodnevnih obveza nalazimo se svi u predvorju hotela i raspravljamo o filmovima što smo ih pogledali te radimo popis ocjena i polako sužavamo izbor....
4 dan
Očekuje nas još jedan intervju i projekcije te šetnja zagrebom i zvukovi jazza kod trga...
Nakon svih naših silnih obveza nalazimo se u Palominom hotelu te se upoznajemo s njenom mamom Joannom Quinn Mills –mojim vječnim idolom kao svjetskim animatorom i dobitnikom velike nagrade animafesta 2006 ,ja počašćeno uzimam svoj autogram i s trncima i nervozom razgovaram sa svojim idolom idealom i čime sve ne....Kasnije s Palomom gledamo projhekcije što ih je propustila zbog puta iz Walesa...
Kasnije se po kiši vraćamo u hotel te Anja i ja u mojoj sobi zbrajamo sve ocjene i dobivamo napokon suženi izbor od sedam filmova što smo ih idući dan otkrili novinaru Večernjeg lista...Filmovi su dolazili iz Švicarske,Francuske,Mađarske i Njemačke...Produžile smo naš razgovor do 2 u noći te tek tada otišle spavati...
5 dan
Živi strah...baby sitterica nam otkriva da isti dan moramo žirirati i napraviti izjavu žirija te što je najvažnije odrediti pobjednika...
Dakle nakon intervjua sa novinarom večernjeg lista svi se uputili na žiriranje u Millenium...na sladoled kavu i odluku---Nakon oko 2 sata sve je začudo bilo rješeno a ja sam zadužena da JURY STATEMENT pročitam sutradan na svečanom zatvaranju –ja sam čitala englesku verziju.. I prvi put nisam imala niti najmanju tremu...
.
6 dan
Sutradan cijelo vrijeme do 5 sati iskoristimo za zafrkanciju pi gradu i onda u 5.. i onda...opet intervju
Tamo dođe totalno simpa novinarka a mi se cijeli interviju ponašamo ko da je to sve cijela smijurija....Totalno smo to doživjeli kao zafrkanciju...al tak i treba...zar ne?Bili smo malo izgubljeni a i ja sam se osjećala nepotpuno jer je moja kapica ostala u hotelu...a kapica mi je zaštitni znak-ja bez toga nemogu....Na moju sreću u 9 sati kada je počelo zatvaranje simpa cura s akreditacijom na kojoj piše staff (na našoj je pisalo JURY) dođe do cijenjenog žirije i podijeli nam cilindre koje nosimo na stage...I sve bude super i zakon mi svi totalno sretni jer su baš zakon filmnovi dobili nagrade i smijali smo se ko blesavi a na kraju nas je sve čeako after party do kasnih jutarnjih sati što baš i nije dodro utjecalo na moje prisutsvo u školi...ali hej...sad sam fejmus kaj ne?
NAMA JE OVO ISKUSTVO BILO ZAKON I SVI SMO SE TOTALNO ZABAVILI I BILI ZAISTA PONOSNI ZATO ŠTO ĆE SE I NAŠI FILOVI JEDNOG DANA VRTJETI NA PROJEKTORU ANIMAFESTA I TADA ĆEMO I MI BITI....
Samo nešto više što smo sada
EVO FOTKA
