Marketing
6 dana u raju
evo me...nakon 6dana animafesta uz blage zvukove art of suicide-a pišem vam o 6dana u okružju svjetskih animatore i ulaska u povijest tog svjetskog festivala kao članica prvog svjetskog dječijeg žirija...Pa...
Evo nas
1 dan
Nakon otprilike 1 sata vožnje do zg-a dolazim do svoga hotela,u kojem me dočekuje moja otkačena baby sitterica-to je zapravo osoba koja mi je dodjeljena da ispunjava sve moje idiotske i bizarne prohtjeve...da me fura okolo po zg-u itd...
Moja mi sitterica nakon nekoliko trenutaka kratkog razgovora otkriva 5-članova žirija-to su Patrik iz Zaprešića,Anja iz Koprivnice,Anna iz Zagreba te Paloma iz Velike Britanije (peta sam ja iz KLC-a)...U idućem trenutku upoznajem Anju te se mi svi uputimo kinu Europa gdije nas dočekuju Patrik i Anja dok smo Palomu dočekali tek nakon prve 2 projekcije-u večernjim satima...Projekcije su nas oduševile te smo svi na početku shvatili da naš posao neće biti ako lak kao što smo mislili....Nakon nekog vremena ja i Anja odlučile smo malo zafrkavati animatore pa smo zaustavile Jonathana Ng-a i malo ga zagnjevile ali činilo nam se da mu to nije ni smetalo dok nismo rekle da smo u žiriju i počele ga raspitivati o njegovom filmu pa se malo stresao....U kasnijim večernjim satima vratili smo se u sobe i otišli spat...
2 dan
U kinu Europa bili smo već od ranih 10 sati ujutro i upoznali Palomu te vodili duge razgovore o sistemu ocjenjivanja te različitim aspektima po kojima ćemo odlučiti i odrediti kvalitetu i točan profil filma koji tražimo...Čekala nas je još jedna projekcija pa smo se svi uputili u kino dvoranu na naša mjesta koja su se nalazila na najvišoj poziciji u cijeloj dvorani...Nakon što smo odgledali sve projekcije za taj dan prošetalui smo se zagrebačkom špicom uputili po sladoled u Vincek,iskusili sve čari festivala Cest is the Best...Kasnije smo otišli skupa na večeru u Nokturno imalo se zafrkavali do vremena kada smo bili preiscrpljeni da bismo više išta radili osim spavali....
3 dan
Sada smo svi već više manje „ufurani“ u sve to da smo FACE...pa smo imali pressicu...Jedina koja je imala tremu bila je Paloma ali nismo joj to zamjerili...nakon interijua s novinarima t-portala išli smo na fotografiranje i ubili se od ukočenosti u svim pozama u kojima smo stajali dok se oko nas skupljala rulja i gledala nas kao da smo fejmus i tada smo shvatili da ulazimo u povijest...Nešto nakon pressice-opet projekcija...Svaki dan smo jeli kokice i pili na račun animafesta pa nam niš nije više tak teško padalo... Poslije svakodnevnih obveza nalazimo se svi u predvorju hotela i raspravljamo o filmovima što smo ih pogledali te radimo popis ocjena i polako sužavamo izbor....
4 dan
Očekuje nas još jedan intervju i projekcije te šetnja zagrebom i zvukovi jazza kod trga...
Nakon svih naših silnih obveza nalazimo se u Palominom hotelu te se upoznajemo s njenom mamom Joannom Quinn Mills –mojim vječnim idolom kao svjetskim animatorom i dobitnikom velike nagrade animafesta 2006 ,ja počašćeno uzimam svoj autogram i s trncima i nervozom razgovaram sa svojim idolom idealom i čime sve ne....Kasnije s Palomom gledamo projhekcije što ih je propustila zbog puta iz Walesa...
Kasnije se po kiši vraćamo u hotel te Anja i ja u mojoj sobi zbrajamo sve ocjene i dobivamo napokon suženi izbor od sedam filmova što smo ih idući dan otkrili novinaru Večernjeg lista...Filmovi su dolazili iz Švicarske,Francuske,Mađarske i Njemačke...Produžile smo naš razgovor do 2 u noći te tek tada otišle spavati...
5 dan
Živi strah...baby sitterica nam otkriva da isti dan moramo žirirati i napraviti izjavu žirija te što je najvažnije odrediti pobjednika...
Dakle nakon intervjua sa novinarom večernjeg lista svi se uputili na žiriranje u Millenium...na sladoled kavu i odluku---Nakon oko 2 sata sve je začudo bilo rješeno a ja sam zadužena da JURY STATEMENT pročitam sutradan na svečanom zatvaranju –ja sam čitala englesku verziju.. I prvi put nisam imala niti najmanju tremu...
.
6 dan
Sutradan cijelo vrijeme do 5 sati iskoristimo za zafrkanciju pi gradu i onda u 5.. i onda...opet intervju
Tamo dođe totalno simpa novinarka a mi se cijeli interviju ponašamo ko da je to sve cijela smijurija....Totalno smo to doživjeli kao zafrkanciju...al tak i treba...zar ne?Bili smo malo izgubljeni a i ja sam se osjećala nepotpuno jer je moja kapica ostala u hotelu...a kapica mi je zaštitni znak-ja bez toga nemogu....Na moju sreću u 9 sati kada je počelo zatvaranje simpa cura s akreditacijom na kojoj piše staff (na našoj je pisalo JURY) dođe do cijenjenog žirije i podijeli nam cilindre koje nosimo na stage...I sve bude super i zakon mi svi totalno sretni jer su baš zakon filmnovi dobili nagrade i smijali smo se ko blesavi a na kraju nas je sve čeako after party do kasnih jutarnjih sati što baš i nije dodro utjecalo na moje prisutsvo u školi...ali hej...sad sam fejmus kaj ne?
NAMA JE OVO ISKUSTVO BILO ZAKON I SVI SMO SE TOTALNO ZABAVILI I BILI ZAISTA PONOSNI ZATO ŠTO ĆE SE I NAŠI FILOVI JEDNOG DANA VRTJETI NA PROJEKTORU ANIMAFESTA I TADA ĆEMO I MI BITI....
Samo nešto više što smo sada
EVO FOTKA
Post je objavljen 07.06.2008. u 20:33 sati.