Već sam 10 dana u Rijeci...Pitaju me da li su mi se slegli dojmovi od Amerike....Odgovaram da nisu i čudim se šta me uopće pitaju....Gledam slike, slušam muziku koju smo tamo slušale, svako malo se smijem nekoj našoj fori i doživljaju...Mislila sam da će mi vrhunac putovanja biti vidjeti Times Square ili pogledati New York sa vrha Empire State Buildinga...A nije tako...iako je pogled i osjećaj nevjerojatan!


Prijateljica i njen 4-godišnjak su me dočekali s transparentom WELCOME Simplica....Nisam neka sladunjava plačljivica, ali suze su same od sebe krenule....Sretne suze...(one koje volimo!)
Dane smo provodili šečući Bostonom i New Yorkom...:Vidjela sam ocean, takla sam hladnu vodu i ispisala Janovo i The One-ovo ime na pjesku....Vidjela sam Times Square i neonske reklame....Podjećaju na lunapark...Prošetala sam Brooklyn Bridgem u zalaz sunca, Ameri broje 2 milje tamo i natrag....Gledala sam kako se zalaskom sunca i dolaskom noći pale svjetla na Manhattanu...Vidjela sam Kip slobode, nije tako velik i impozantan kako sam ga zamišljala....Šetala sam Central Parkom, slušala blues...Pila sam američku pivu...Ne valja,....Vratila sam se odmah Heinekenu (Do You have some Europian Bear???:) Vidjela sam Manhattan s 86. kata Empirea....Sa 102. kata gledale smo ulice kojima smo šetale....Imala sam najluđi provod u zadnjih 10-tak godina....Pjevala sam u gay karaoke pubu....Zaboravila sam riječi "Fly me to the moon", iako sam tvrdila da je to najlakša moguća pjesma....Neslavno smo otpjevale i duet "Just give me a reason", iako smo pobrale pljesak i divljenje Njurorških gejeva jer smo tako "open minded i brave" što smo kao udane hetero osobe odabrale doći se zabaviti u gay karaoke pub...Srdačno su nas pozdravljali na odlasku, grleći nas....Digla sam ruku i pozvala taxi...(nije bio "Sex & the city", neg' očigledno "Gays and the city" :) :) Vozila sam se brodićem po estuariju rijeka Hudson i East river...Vidjela sam Harvardsko sveučilište i predivne gradiće u okolici Bostona...Pojela sam DONAT (niš' drugo nego krafna) i hot dog od uličnih prodavača....

"Preživjela" sam 10 dana bez moga Janka....I on bez mene....Razgovarao je tako odraslo samnom na telefon, pitao me da li sam u Bostonu ili u New Yorku, da li je kod mene noć ili dan...Brojao je dane kada ću doći.... Čak je malo bio i ljubomoran na moju M....Imao je malu krizu dok mu je tata pokazivao moje slike, ali i tu krizu sam predvidjela...Pokazao mi je da je velik, odrastao i sretan dečko....Dočekao me na aerodromu smijući se i skakučući oko mene.....Tek me nakon nekog vremena zagrlio i nije me stao ljubiti.....

Mislila sam da će vrhunac moga putovanja biti vidjeti Times Square...
Ispostavilo se da je vrhunac moga putovanja upravo samo putovanje, od početka do kraja. Od onog zalaska sunca kojeg sam vidjela kada sam slijetala na Bostonski aerodrom, do zadnje pive na aerodromu pred polazak...
Ispostavilo se da je vrhunac moga putovanja činjenica da 6.000 km daleko i dalje imam najbolju prijateljicu i da je ona i nakon toliko vremena što ne providimo svakodnevno skupa i dalje "moja sestra po izboru"....Da se pogledamo i da se razumijemo, da se smijemo na iste šale, da smo zadovoljne i kada šutimo, a da nam opet nikada ne pofali tema za razgovor.
Ispostavilo se da je vratiti se mojim dečkima veliko uzbuđenje, kao pred prvi izlazak...

"Sreća je putovanje, a ne odredište!", stoji u svakom mom potpisu, a ispostavilo se da je u ovom slučaju sreća bila i putovanje i odredište. Odredište u oba smjera!!!!