Kada sam ja išla u školu, za svaki "osmi mart", donosila sam mami svoje radove.
Sijećam se jednog broša od gline koji smo pekli, a onda lakirali, mama ga dan danas ima u kutijici za nakit...
Sijećam se i jedne pjesme, okej možda ne baš cijele, koju sam joj isto jedne godine na školsku čestitku pripremila:
"Njene su oči tako drage, a ruke tako blage,
stalno me prate pogledi njeni,
ona je uvijek najdraža meni"
Jučer smo mi dobili Janov dar za Valentinovo....
I, iako ne podnosim taj valentinovski komercijalizam, kako da se ne rastopim???
|