12.06.1986...Selim se...čekamo zadnji dan škole mog prvog razreda osnovne da se preselimo sa Gornje Vežice na Krnjevo...Ni sama ne znam šta za mene to znači, osim što sanjam svoju sobu, koju sam na kraju ipak morala dijeliti sa sestrom...Ja se točno toga ne sijećam, ali sestra mi priča da sam prvi dan izašla pred zgradu, ulovila 2 curice koje su igrale lastik i rekla im: "Ja sam A i ja ću se sada igrati s vama"...Vrlo brzo upoznajem najbolju prijateljicu Zoranu s kojom par mjeseci kansije krećem u 2. razred u novu školu...Ostajemo nerazdvojne do srednje škole, uz malo tu i tamo pokojeg kačkanja...U mojoj ulici upoznajem i ostalu djecu s kojima provodim djetinjstvo i mladenaštvo...Od igara skrivača i policajaca i lopova, glumljenja manekenki iz spota Freedom, krađa dnevnika najboljem prijatelju, rođendanskih zabava, zvonjenja "zlim babama" po vratima sve do prvih ljubavi u kvartu i šetnje s dečkima po onim istim mjestima di sam se 10 tak godina ranije sakrivala u igri skrivača....Sijećam se kako nam je prijateljica od stiropora radila glave od konja i kako bi ih nabila na štap i kako smo po livadama trčali na štapu i glumili kaubojke....Sijećam se da mi je tata rekao da moram doći doma iz igre u xy sati, a ja sam mu rekla da nemam sat, na što mi je on odgovorio: Dođi kada se svjetla upale...Uh, koji zez, to je ljeti bilo super, dok su dani bili dugi, ali zimi je to bilo jako rano i prošlo je dosta vremena dok nisam malo porasla da mogu duže biti vani...Sijećam se kako smo jednu novu godinu slavili u jednoj zajedničkoj prostoriji zgrade i kako smo na papirićima izvlačili koji će prijatelj plesati sa kojom prijateljicom i kako nam je bilo neugodno što mu moramo staviti ruke na ramena...Sijećam se i ljeta kada je bila Italia90 i kada su nas dečki otkantali jer su tapkali sličice nogometaša i kako smo bile ljute na njih...Sijećam se i kako smo čoporativno odlazili busom na more, znalo nas je biti i 20 tak i kako smo se cijeli dan zabavljali, živjeli na 1 sendviču i sladoledu...Sijećam se kako su se moji prijatelji počeli zaljubljivati, kako smo postajali sve stariji i kako smo se sve više udaljavali....Došla je srednja škola, kasnije one prave ljubavi, danas smo manje više svi roditelji....Srećemo se u dječjim šetnjama, naša djeca se igraju, a mi i dan danas dijelimo neku bliskost koju ostvaruješ sa onime s kime si odrastao....

12.06.2006...Udajem se!!!! Isplanirali smo se oženiti na grčkom otoku Santorini....Dugo su trajale pripreme, dok smo prikupili sve papire da bi bilo pravovaljano, mogli smo već i pravi pir organizirati :) Pitali smo roditelje da li bi im smetalo da odemo sami se oženiti, amenovali su....Na ljubljanskom aerodromu ususret mi ide Toše Proeski, počnem se smijati sva puna dojmova od njegovog koncerta par dana ranije u Rijeci i vidjevši me oduševljenu, Toše mi prilazi i rukuje se....Daje mužu ruku, a muž zbunjeno pita: "čekaj malo, ti si pravi Toše"....kaže: pravi sam, pravi, gde idete, vjenčat se na Santorini, ajme najlepši provod na svetu vam želim"...Slikamo se i u uredu imam sliku na jednom ormaru gdje se zagrljena sa Tošom smijem, slika je izbljedila od godina i sunca koje tuče po njoj, ali meni je i dalje jednako slatka...Dolazimo na Santorini, tamo je sveeee usporeno, kao da ne znaju za sat i vrijeme....Odlazimo u razgledavanje, biramo lokaciju gdje ćemo se oženiti, biramo buket...koji je btw, bio nešto najružnije i najstaromodnije koje je ikada ijedna mladenka imala....Jutro prije vjenčanja penjemo se na brdo, ostatke tvrđave Skaros, kupamo se, sređujemo se za vjenčanje....Sve smo samo ne klasični mladenci...Ja u haljini boje psitacija sa rozim cvjetovima i japankama na štiklu (ojdadada ojdada-moja štikla je te godine bila u điru), a mladoženja u lanenom odjelu i japankama...Janez, matičar, dolazi (prije toga me u jednom trenutku hvata panika: A što ako se on ne pojavi???) i kaže: "Frst aj vil rid on grik and den aj translejt to ingliš.....Parakalo paramalo bla bla bla, a onda u istom tonu on translejta u ingliš. Čitamo tekst na engleskom i obvezujemo se kao u američkim filmovima da ćemo se lov and čeriš to deth du as apart...Smijemo se jedan drugome, našem Janezu i konobaru sa šampanjcem koji nam je par dana prije, kada smo došli razgledati lokaciju, rekao: Aj dont du vedings...Kumovi su nam Grk i Grkinja, cura i dečko koji rade u turističkoj agenciji koja organizira i vjenčanja...Dan danas sam u kontaktu s njim i njegovom obitelji, bili su u zagrebu 2008. i išli smo ih vidjeti, a nadamo se jednog dana ponovnom viđenju na Santoriniju....Sretni zovemo doma, roditelji slave kod mojih i samo čujemo kako viču: jeeeeeeee...Svi zadovoljni....Odlazimo poslije vjenčanja u Oiu, gradić na jugozapadu otoka gdje kažu da je najljepši zalazak sunca na svijetu....Nalazimo mjesto na staroj tvrđavi, mi i milijun drugih, oduševljeni slikamo zalaza, kada sunce utone u more, svi oduševljeno plješćemo, a onda se u gužvi vraćamo prema autima kao da se vraćamo sa nekog koncerta....Bila sam na puno vjenčanja nakon mojeg, ali nikad nisam požalila što smo odabrali taj dan biti samo mi, točno onako kako treba....

12.06.2008....Postajem mama!!! Postajemo roditelji! Iako mi je termin bio 13.06., nadala sam se da će se roditi 12.06., ali ni u najluđim snovima nisam mogla pomisliti da hoće...Budim se u noći u bolnici (u koju sam došla dan ranije radi visokog tlaka, termina i stava bebe zadkom) da odem na toalet, pogledam na sat 12.06. 2:06....Osjetim kako je puko vodenjak, smijem se i kažem: okej mali, ti si nam poklon za 2. godišnjicu braka, nema sada čekanja do 13.06. Zovem muža da ga obavijestim da idem u rađaonu i da će ga netko zvati kada dođe vrijeme za to da mi se i on produži...On spava i mrtvo hladno kaže okej....Ja odlazim u predrađaonu i nagovaram sestru (mimo pravila jer oni zovu muža tek onaj tren kada žena uđe u rađaonu) da zove muža i da mu kaže da ću uskoro u rađaonu: on (po priči kansije) kaže sestri okej i nastavi spavati....Zovu ga oko 7.30 i kažu: žena vam je spremna za rađaonu, pomalo se spremite i dođite, on opet okej.....Ide doručkovat mrtav hladan...U jednom trenutku kaže: u p.m., A rađa i doslovno se osvjesti i doleti kod mene u rađaonu, obučen u zeleni mantil...sa zelenim japankama na nogama izgledao je kao žabac....Nakon par sati trudova, babica mu kaže: odite nešto pojest i popit kavu, neće ovo tako brzo, a za 15 tak minuta, žabac se vraća sa Auto blicom....Iscrpljena od trudova pitam ga šta će ti to, kaže mi: A to mi je da malo čitam, ti ili spavaš ili pušeš ili te boli....Čovjek bi reko da sam ga ubila, ali samo sam se počela smijati....Malo kasnije odlazim u operacijsku salu na carski rez...Moj tvrdoglavac se ne želi spustiti, a okrenut je glavom gore pa nema smisla forsirati...Čula sam da djeca ostaju u stavu zadkom da bi bila što bliže maminom srcu....I sada Jan, kada leži kraj mene, bira onu stranu bližu srcu da čuje poznati zvuk....Tik tak....Pitam da mi stave krpu preko glave jer sam odlučila biti budna, ali tamo je sve zeleno i puno instrumenata da sam u, blago rečeno, šoku...Kažu, nećete ništa vidjeti, kažem: vidim ja vas, to mi je dovoljno....Nakon 10 tak minuta čujem rikanje malog lavića, a onda i ja počinjem plakati....Pitam da li je dobro (sad su mi suze u očima), a babica mu tepa: baš si lijep, jopj što si zgodan...druga odgovara, nema ni minutu, a već mu se tepa da je zgodan....Ja plačem sve više i doktori pitaju kako je ona, na što anesteziloginja odgovara, milući me po kosi: sve je u redu, samo je sretna...Donose mi ga da ga vidim, prislanjaju na obraz da ga poljubim....Ne znam da li čovjek može osjetiti veću ljubav u životu nego u onom trenutku kada prvi put dotakne i vidi svoje dijete....Odnose ga Žabcu....Žabac ga uzima u ruke i plače, sestre ga slikaju, a na slikama čovjek od 2 metra pun je suza u očima...Babica mu kaže, pričuvajte ga malo, a on ju zaustavi i zbunjeno kaže: Čekajte, kako ću ja sad sam s njim...Ona mu odgovara: Ne znam, vi ste mu tata.....Prije 4 godine postali smo roditelji....I mislila sam da da nikad neću osjetit ljubav veću od one koju sam osjetila toga dana u 13.55....Sad znam da je roditeljska ljubav kao duga, s puno boja, nijansa i prijelaza, šarena i optimistična, neopiljiva i beskonačna......