Puno puta sam čula da nema onoga što majka (roditelj) neće napraviti za svoje dijete...
Čula sam i za ono da ćeš svoje dijete voljeti bez obzira što napravilo i kakvo ono bilo, što sam već puno puta Janu prišapnula kada je bio zločest i došao mi se potužiti jer je shvatio da je kriv "Volim te Jan bez obzira na sve, ali ne volim kada bacaš igračke jer si ljut...."

Zadnjih dana sam se ulovila kako TRAŽIM VEZU zbog svog djeteta, kako radim ono što nikada nisam (ni htjela, ni imala potrebu), čeprkam i zovem, kako se kaže, i Boga i vraga da mi pomognu oko našeg, ajmo reći, slučaja...

Dakle, prije 2 mjeseca smo odlučili da Jan krene na logopedsku terapiju u centar za rehabilitaciju u našem gradu. Skupljanje papirologije prošlo je u posjećivanju logopeda, psihologa, dječjeg psihijatra, čeka nas i pregled neurologa...
Ne želim se žaliti, ima i gorih stvari, ali zahvalite na svojoj "prosječnoj" ,"dosadnoj", blebetavoj i djeci da ne morate to prolaziti....U ponedjeljak sam NAPOKON predala prijavu nakon 2 mjeseca skupljanja papira (najavili su mi da je postupak dugotrajan) da bi mi se već jučer javila socijalna radnica iz Centra za socijalnu skrb koji odobrava logopedsku terapiju i rekla da će ona relativno brzo obraditi moju prijavu, ali da se na komisiju čeka....Dobro pročitajte: 2-3 MJESECA.....Ne tjedana, mjeseca....Možda se čudite što se ja tome čudim???

Ajmo se baviti matematikom....Jana čeka mjesto u centru za rehabilitaciju i istom centru samo treba nalaz CZSS koji odobrava trošak, ali ga oni ne mogu dati bez komisije koja se treba skupiti za 2-3 mjeseca....Pa kako je sada 3. mjesec, taman će za 2-3 biti 6. mjesec pa će doći godišnji odmori pa kako znam stanje u lijepoj našoj pitanje je da li ćemo u 9. mjesecu krenuti....Ne bi stvarno ništa rekla, stvarno, da Jana ne čeka mjesto i da mu isto nije potrebno.....

Znam da ima goreg, stvarno sam svjesna toga i znam da, iako vama tako ne izgleda, moram biti sretna da je GOVOR u pitanju....Ima goreg...Naš slučaj će se riješiti uz puno rada, volje, strpljenja (kojeg je nekad tako teško obnoviti jer se jako znamo potrošiti), ali poanta mog posta je naš strašan SUSTAV koji očito djeluje samo za slučajeve prosječnih pojedinaca (ne mislim ovo u negativnom smislu, sama se smatram prosječnom), a pada tamo gdje je najpotrebnije....

Ali isti taj sustav radi od mene LAVICU koja će sve napraviti i gristi gdje god treba da zaštiti svoje "mladunče", nemamo li ponekad neke životinjske instinkte u sebi koji izađu onda kada mozak i tijelo više ne mogu dalje??
Sustav radi od mene da postajem snažna, da se usudim nazvati onoga koga nikada ne bi, prijateljicu koju nisam čula 15 godina, prijateljicu od prijateljice, poznanicu od poznanice, direktora Centra koji me možda nikada neće primiti...Radi od mene osobu koja se usudu reći Vrtićima da sam sad JA ta koja biram, a ne oni KOJI NUDE pa sam tako lijepo zatražila sastanak sa voditeljima svih onih gradskih vrtića koji imaju logopeda i defektologa da MI IZABEREMO ono što nam se čini najbolje za Jana, a ne da budemo tamo di se oni koji odgajaju i usmjeravaju djecu vade na ISTI taj SUSTAV učahureni i lijepo uljuljkani u njegovu sigurnost....

Gadi mi se sustav i prezirem sve osobe koje se skrivaju iza Sustava ne čineći najbolje za sebe i druge (i skidam kapu svakome sa empatijom i trudom da isto promijeni) ali kao lavica ću se boriti protiv njega...Jer ja to ŽELIM, MOGU I MORAM (riječi koje sam si ispisvala na knjigama onih ispita što su mi bili teški za naučiti i položiti)...I neće me, suprotno mojim uvjerenjima, biti sram što tražim vezu, što molim, što tražim, jer to radim za dobrobit svog djeteta...Koje zaslužuje najbolje...Jednako kao i mi.....