Okusili smo i to....Došlo iznenada i lagano, nakon 2 dana bilo je groznooooo, ono malo tjelešce posipano sa groznim plokovima, a onda nakon 2 dana samo male krastice, veliki osmjeh i puno energije...GOTOVO JE...
Međutim, dok su kozice najjače češkale, vratila sam se u 1989. godinu kada sam ih i ja kao 10-godišnjakinja imala...Sjetila sam se kako sam se uvukla mami u krevet i kako bi noćima plakala jer me sve češalo, kako se mama budila, nosila mi lavor da mogu stopala namakati u onom ljubičastom hipermanganu poluspavajući....Sjetila sam se kako je tata ostao samnom doma i mazao me sa onim bijelim puderom i kako mu se nije dalo mazati mi svaku piknjicu na licu zasebno pa mi je zakrečio cijelo lice i kako smo se zbog toga smijali kao ludi....Onda sam se vratila i u raniju dob kada sam se znala u noći probuditi i reći: mama, tata boli me uho, kako se tata automatski dizao i vodio me na hitnu pomoć kako bi mi što prije pomogli s antibiotikom da ne čekamo do jutra ili popodnevnu smjenu naše doktorice....Onda sam se sjetila i kako nakon povraćanja ležim u dnevnom boravku na krevetu, a mama mi masira trbuh dok čekamo da se kamilica ohladi i kako je njen dodir topao i kako liječi...Sjetila sam se i mononukleoze sa 18. godina kada me tata svaki dan pitao hočeš li sendvič od pršuta i kako mi je sretan nakon 30tak dana donio sendvič u krevet i rekao: Sad si zdrava, čim možeš jesti pršut....Zapravo sjetila sam se svih svojih bolesti i koliko mi je značilo da me mama i tata paze i maze i koliko je njihova pažnja bila "ozdravljujuća"....I onda sam nešto osjetila...Osjetila sam da sam postala prava mama jer je ovog puta moja pažnja liječila jedno malo piknjasto tijelo, dovukla sam ga nama u krevet, pustila ga da spava s nama, zagrlila, tata ga je tuširao noću kada god se probudio, ja sam mu mazala kozice i micala rukice kada se jako češkao, grlila i govorila da će brzo proći te ružne kozetine....Osjetila sam da sam i ja postala mama koja liječi....
Hvala mama i tata!!!!!!
|