četvrtak, 11.09.2008.
Pogaženo cvijeće
Teški su tenkovi pogazili cvijeće
što ga je majka brižno njegovala;
istjera je uljez iz rodnog doma,
Kuda krenuti? uplašena se pitala.
Ništa joj nisu ponijeti dali
na put kojem se ne nazire kraj;
sa tugom u srcu i suzom u oku
napuštala je dragi svoj zavičaj.
U tuđem gradu, daleko od doma
ponudiše joj nad glavom krov,
a njezin voljeni sin jedinac
zemlju braniti pođe u hladni rov.
O njemu vijesti dugo čula nije
suznih očiju Bogu se molila
da živ se uskoro njojzi vrati
kako bi ga majka opet grlila.
Sporo su prolazili tužni dani
sa fronta šture vijesti stizale,
uz bolni uzdah, vapaj Bogu
majčine se oči zauvijek zaklopile.
Rodni joj Srijem, kuća i dvor,
bunar, vrt i šareno cvijeće
uzalud čekaju povratak njen
majka se nikad vratiti neće.
- 17:16 -
