nedjelja, 30.09.2012.
ODLAZI VLAK
Zar lažni bijahu zagrljaji tvoji
i cjelovi vreli
dok noću smo jedno bili?
Može li nestati prva noć
prvo blaženstvo
zaborava u pripadanju?
Davah ti usne, tijelo,
misli i srce svoje,
davah ti dane u jutra,
a noći večerima.
Oh, kako moju dušu
osmjeh je grijao tvoj,
a sada inje i led srce mi lomi
jer ti odlaziš -
vračaš se njoj.
Tužni slušam vrisak
polazećeg vlaka
u oku suzama risan
u srcu bolom rezan
u mozgu neshvaćen.
- 02:02 -
ponedjeljak, 10.09.2012.
Pjesma moje prijateljice
PRIJATELJICI SILVI
Tako vedru i veselu ženu
ja ne sretoh u skorije vrijeme;
dok čitali su poeziju njenu
meni suza čas stane čas krene.
Sve je bilo baš tako svečano
u ljubičastom sve je bilo tonu
knjige, cvijeće i odjeća njena;
njene pjesme za sva su vremena.
Svirala je lijepa tiha glazba,
sve su pjesme popraćene pljeskom,
pjesnikinja blistala od sreće
u predivno poezije veče.
A na kraju topli stisak ruke,
vedri osmjeh, iskreni poljupci
ispratiše mene čak do vrata
prijateljstvom vrednijim od zlata.
Ljubica Cigić
- 15:25 -
