PRIJATELJICI SILVI
Tako vedru i veselu ženu
ja ne sretoh u skorije vrijeme;
dok čitali su poeziju njenu
meni suza čas stane čas krene.
Sve je bilo baš tako svečano
u ljubičastom sve je bilo tonu
knjige, cvijeće i odjeća njena;
njene pjesme za sva su vremena.
Svirala je lijepa tiha glazba,
sve su pjesme popraćene pljeskom,
pjesnikinja blistala od sreće
u predivno poezije veče.
A na kraju topli stisak ruke,
vedri osmjeh, iskreni poljupci
ispratiše mene čak do vrata
prijateljstvom vrednijim od zlata.
Ljubica Cigić
Post je objavljen 10.09.2012. u 15:25 sati.