UN TEMPO
26.01.2014., nedjelja
MEŠTAR MATO  Meštar Mato Balarin, dubrovački oriđino i kolporter, gegao bi se onako patuljast, sav naboran, zgužvan jednako u licu i tijelu kao i u odjelu, piskutavim glasom uzvikujući naslove tiskovina koje je prodavao. Pročitala sam kako nije smio prodavati list 'Komunist', jer ga 'crni fratri' (franjevci Male braće) ne bi pustili na objed pa bi radi toga ostao gladan. Uvijek je bio pun doskočica i tobože ogovaranja. Posebna meta bile su mu domaće gospođe i sinjorine (gospođice) za koje nikad nije imao lijepe riječi. Evo nekoliko zajedljivosti na njihov račun: „Ma ima hi i onijeh (onih) što moraju poć igrat na karata brige (bridž) i poker, autom se prošetat s prijateljem, a ne mužem, radi fineze.“ „... one gospođe od grandeze (važnosti) ... drže se visoko ...“ „Sinjorine? Ome su vam imponjane (umišljene) ...“ „... ima i onijeh što pretenđaju (očekuju, traže) da im kupi kaput s najboljom pelicom ...“ (krznom) „... one su tvrdoglave i nedaju se urazumjet ...“ (urazumiti) „... vagiđanje (ljubakanje) im je prva stvar ...“ Inače, govorio je, kako ne zna ni čitati ni pisati, perke (jer) mu je umrla učiteljica koja ga je u školi učila slova . (V. Benić, Spomenar, str. 446.).  Nije samo Meštar Mato zbijao šale i pošalice na tuđi račun, jer su i o njemu kolale one s 'druge bande,' druge i drugačije, koje sam i sama našla zabilježene po različitim dubrovačkim tiskovinama. Iako su ga svi voljeli i ova šala objavljena na fotografiji je dio njih. Spomenut ću, primjerice i onu koja se odnosila na njegove spore kretnje, točnije na njegov invaliditet. Onako sakat jadničak je vukao nogu za nogom. Iako se ovdje njega spominje tek kao usporebu, šala se je ustvari odnosila na sporost dubrovačkoga tramvaja. Objavljena je u prigodnim novinama, gdje stoji: „... kako će se održati finalna utakmica između tramvaja i meštra Mata od foja.“ Meštar Mato maskota Dubrovnika prikazana u linorezu Milovana Stanića, ali i u grafici slikara Iva Grbića, napustio je Grad u 81. godini života (29. studenoga 1971). I kako zaključije V. Benić: „Mnogobrojni Dubrovčani okupili su se ... na njegovu ispraćaju, opraštajući se ujedno i od onog Dubrovnika ... koji polako nestaje.“ Oznake: oriđinali |