UN TEMPO
26.01.2014., nedjelja
|
VLAHO ŽIC Pravim imenom Vlaho Grinje. Nadimci su se Vlahu mijenjali od prigode do prigode iako je ono Žic bilo najpoznatije. Zvali su ga također Levatin (klistir) i Liksija (lužina), koje je kasnije stekao. Poznato je kako su ga Žicom prvo prozvala djeca dovikujući mu: „Vlaho uzmi tanke žice“ (misleći na orgulje), vjerojatno iz razloga jer ih je potezao u crkvi sv. Vlaha i vječito se oko toga svađao s drugim oriđinalima. Brat mu je bio sakrestan (crkveni poslužitelj zadužen za red oko crkvenih pitanja) pa je njegovom zaslugom (iako naopako) ipak redovito potezao konope od organeta (orgulje). Njegova epizoda sa Santorom koji je udarao (svirao) orgulje, mogla je za vrijeme sviranja 'Muke Gospodinove' završiti šaketanjem i padom s balatura (crkvena galerija), jer je Vlaho distonirao, a pod svaku cijenu je želio pjevati. To je naljutilo orguljaša, koji mu se obratio: „Žic, žic ne znaš ništa!“ Ovaj mu je odlazeći ljutit, da se nikad više tamo nije vratio, uzvratiti: “Smokava ću ti, grinto (zanovijetalo) udarati: udaraj sam kad znaš!“ Bio je vrlo uredan, uvijek obrijan, skladan i poslušan. Poslužitelj prema potrebi i pozivima, najčešće u sjemeništu, ali i drugdje. Po profesiji Vlaho je bio krojač, ali zanatom se nije bavio. Iako je znao šivati i krpiti u njega su bile uvijek poderane gače i ti na stražnjici. Radi takve lijenosti i nemara naknadno je stekao i dva druga spomenuta nadimka. Nosio je na glavi tašket (kapu), hodao u uskim hlačama (vjerovatno su mu zato i pucale na nezgodnom mjestu) i paletun (sako). Žustro je hodao, ali se usput svakome klanjao skidajući „tašket do natala“ (kapu do poda), uz (starinski danas zametnuti dubrovački način uljudbe) pozdrav: „Sluga Vam se!“ Jedina pogrda koju bi u ljutnji izrekao bila je jedva čujna riječ ćirkuo. Što mu je to značilo, ne bih znala. Dubrovčanizam poznaje riječ (čîrkuo) u nekoliko varijacija: od kruga, okruga, kružnice do naziva okružnog poglavara (tal. circolo). Teško bi bilo vjerovati kako je njegovo 'ćirkuo' imalo ikakve neke veze s ovdje navedenim značenjima. Moglo bi se nagađati kako je ta kvazi uvreda značila boću, balon, ali i to ne bi bila neka uvreda, zar ne? Zato je za pretpostaviti ako se ćirkuo odnosilo na nešto okruglo, a uvredljivo. To je onda mogao, primjerice, biti izmet magarca, konja ili blaže ovce i koze, a možda i goveda. Vjerujem bila je korištena samo u ovom ili sličnom smislu. E sad o šalama s Vlahom Žicom. Jednoga ljetnogga poslijepodneva dok je tvrdo spavao u klaustru Crkve Male braće, onako bez gaćica, a poderanih hlača, jedan dubrovački lero mu je u presvijetlo mjesto stavio klistir, ispraznio ga i pobjegao. Klistir se u dubrovčanizmu kaže levatin. O posljedicama čišćenja crijeva ne treba ni pisati, jer je jadnoga Vlaha uhvatila 'poplaha' (trka), a u klaustru nije mogao učiniti nuždu i tako se sav 'izmerdo' (autor priloga Ž.Ž., uljudno piše izmastio, inače merda = govno, što znači da se umazao izmetom). Priča se pročula, a Vlahu prilijepili nadimak Levatin. Sličnu i još težu psinu napravili su mu kad je zaspao kod nekog šavca (krojača) u dućanu, samo je tad u klistiru bila 'lisija' (lužina od pepela), pa je uz prva dva nadimka dobio i ovaj treći tj., bio je zvan i Vlaho Lisija. (fotografiju ne posjedujen) Oznake: oriđinali |