UN TEMPO
20.01.2014., ponedjeljak
|
Sad ću prepričati Patin dio o povijesti Iva Labaša s kasnijim nadimkom Papagalo (u Dubrovniku se tako naziva papiga, ali ovdje ono ima isključivo preneseno značenje je brbljavac). Labašev smiješni izgled, prirodno nadaren velikim nosom na neki način i Pata glorificira. Sa stvarnom osnovom ili ne (u što niti ne mogu ulaziti), primijetila sam kako Pata, kroz dosta dugi opis ovog oriđinala sugerira njegovu prirodnu inteligenciju, snalažljivost i razbor. Ovo posebice kad o njemu piše iz vremena provedenoga u partizanima ili dosta kasnije s Trubadurima. Opisuje ga izuzetno snalažljivom osobom, ali s primjesama komičnosti, koja ide uz svaku originalnu osobu, osobito ako je još poznata i po drugim dogodovštinama. Međutim, iz pročitanih tekstova ili onih priča koje nisu ni zapisane ne bi se mogla zaključiti neka njegova osobita šijenca (učena, nadarena i svestrano osoba), kako to Pata navodi spominjući da je bio poliglota, dobar šahist, pronicljivi igrač u igri na kartama, znalac u križaljkama itd., itd. Ta imao je tek srednju školu onodobnu Trgovačku akademiju (danas, srednju ekonomsku školu) i to završenu u razmacima, nakon dugovremenog ratnog izbivanja. Ono što Pata piše, a vezano za razdoblje II. svj. rata je i meni najzanimljiviji dio Papagalove povijesti u kojoj ga on opisuje kao racionalnu osobu, osobito kad se ta racionalnost odnosi na spašavanje vlastite guzice. O tome dakako svjedoče Papagalove riječi: „Ja kukavica, a oni izginuli“ ili nešto izmijenjene riječi istoga značenja njegovoga ratnoga suborca. koji ih je potvrdio kao: „Bolje je živjeti kao kukavica nego herojski poginuti“ (citati u knjizi N. Pata, Dubrovački oriđinali, Zgb, 2001.). Oznake: oriđinali |