05.10.2007., petak
never say goodbye...
|
Ležala je u lijesu sa patnjom na licu i tugom u očima. Sa pokušajem da joj šminka prekrije to bijelo mrtvo lice. Trebala je umrijeti sretna..ali nije Trebala je umrijeti stara,a ne sad kad je svima toliko potrebna. Svi su došli na sprovod,toliko ljudi kojima je puno značila…a ona ih je sve napustila. Svi su plakali,patnja je bila posvuda,a jauk i bol osjećali su se u zraku. On je stajao i gledao u taj lijes u kojem leži njegov život. Nije plakao. Nije mogao,niti se nije htio pomiriti da je više nema ,da mu se neće smiješiti. Nije vjerovao da je kraj došao tako brzo. Polako se približio lijesu i bacio crvenu ružu koju je držao u ruci,kleknuo je i rekao :“Čekaj me,draga,uskoro ću ti doći“ i pustio je suzu za svojom voljenom… |
sister