17.04.2007., utorak
...o jednoj ljubavi...
|
U posljednje vrijeme nije joj bilo baš najbolje. Osjećala je neki pritisak. Nešto što ju je vuklo prema dolje,a ona se pokušavala oduprijeti. Bilo je teško-sila je uvijek pobjeđivala. Nije se ni na što mogla koncentrirati, nije mogla spavati,jesti,ni na koga se osloniti,bila je sama protiv svega…Samo je o tome razmišljala, cijelo je vrijeme plakala i skrivala svoje osjećaje pred drugima… Jadan dan sila je pobijedila i ona se odlučila na najgori mogući potez, ali morala se pomiriti sa istinom. Odlučila je poslije nastave otići na njihovo staro mjesto,gdje su se nekoć nalazili,gdje je bila sretna… nekoć…jedva je dočekala da zvoni jer je željela što prije sjesti i na miru plakati… Nije željela da ju netko vidi ,nije željela da netko sazna da joj još uvijek nešto znači… Sjela je na hladan beton, a uspomene su dolazile same od sebe,suze su potekle,ali nije ju bilo sram plakati…minute su prolazile ona je plakala,ljudi su prolazili nije ju bilo briga što misle. Nije mogla prestati ni da je htjela. Ruka na koju je bila prislonjena njezina glava, bila je sva mokra od suza koje nisu prestajale teći. Osjetila je nečiju prisutnost i digla je glavu. Ugledala ga je, stajao je tu pred njom. Isprva mislila je da halucinira,da su joj suze zamutile pogled. Sjeo je kraj nje i ona je znala da je stvaran, da nije plod njene mašte, oboje su samo šutjeli, on ju je zagrlio,a ona je i dalje plakala, ali od sreće, jer znala je da je ponovno zaljubljena… |
03.04.2007., utorak
. . . .
|
evo dugo je i meni trebalo da shvatim ali jesam -napokon- u neke ljude jednostavno nemožeš imati povjerenja i to shvatiš tek puno kasnije jer misliš da se to tebi nemože dogoditi ....je moš si mislit.... ovaj je post samo da pokažem ljudima koliko moraju paziti ko im je fakat frend i kome mogu sve reći- za sad toliko od mene, uskoro će doći onaj moj pravi post (biblija) |
sister